Nakon ispadanja najboljih riječkih rukometaša u prvom pretkolu EHF kupa od čeških Mesto Lovosica ostala je velika gorčina! Rukometna Rijeka zaslužila je spektakl s Vardarom, no nažalost nekada jednog od najboljih rukometaša svijeta Veselina Vujovića i njegov Vardar ljubitelji rukometa ove sezone će moći gledati samo na televiziji.
Nakon lošeg starta u sezonu (europski poraz od Mesto Lovosica i poraz u domaćem prvenstvu od Dubrave) trener Zamećana Alen Kurbanović u svom stilu zaprepastio je riječku rukometnu javnost izjavom:
- Mogu zvučati smiješno, ali činjenica je da igramo dosta dobro.
Riječki strateg skrivao je probleme svoje momčadi pod tepih, no oni su izašli na vidjelo pod blještavilom reflektora Centra Zamet. U utakmici protiv Mesto Lovosica Kurbanović je ispao smiješan!
Riječka momčad u utakmicu je krenula s neagresivnom 3-2-1 obranom koja je puštala na sve strane. Strateg Zamećana tako u tri godine svog mandata nije uspio složiti gore navedenu obrambenu formaciju koja je nekada bila zaštitni znak Zameta. Mateo Hrvatin tako je postavljen na poziciju prednjega u 3-2-1 obrani, što je uz dužno poštovanje prema svjetskom viceprvaku totalna nelogičnost. Hrvatin ne može biti prednji igrač, barem ne u ozbiljnoj 3-2-1 obrani.
Nažalost po Zamećane to nije bio jedini pogrešan potez riječkog trenera, momčad u 60 minuta igre nije složila gotovo niti jednu suvislu akciju za razliku od Čeha koji su mnogobrojnim uigranim kombinacijama lakoćom izlazili pred vratara Marina Đuricu.
Vrhunac Kurbanovićeve nemoći bilo je guranje u vatru mladih igrača Golika i Mrakovčića, riječki strateg očigledno je mislio da će najneiskusniji igrači u momčadi riješiti utakmicu ili je možda već tada tražio alibi za poraz koji se nazirao na horizontu (gdje su bili Čosić, Šunjić, Uzelac?). Riječki strateg također je zakasnio i s izmjenom vratara, Marin Đurica nije imao svoj dan i ne treba ga osuđivati jer je on budućnost ovoga kluba, no Dino Slavić morao je ući ranije u igru. Upravo je Slavić s nekoliko vezanih obrana dao veliki obol preokretu, no ušao je prekasno. Igora Saršona koji je svojim iskustvom trebao pomoći Zamećanima nismo vidjeli u igri (?).
U samoj završnici utakmice riječka rukometna publika imala je prilike vidjeti još jedan nelogičan potez riječkog stratega, minutu i pol prije kraja kada je ukupni zaostatak za Česima bio šest pogodaka razlike, Kurbanović se odlučio kockati s obranom 4-2. Vjerojatno samo on zna kako je s tom obranom u manje od dvije minute utakmice mogao stići velikih šest pogodaka razlike. Ako se i želio kockati, trebao je imati na umu da je vrijeme uloga već odavno prošlo.
Na koncu se postavlja pitanje što je Kurbanović uopće napravio od kada je preuzeo dirigentsku palicu od Damira Čavlovića. Već u svom prvom intervjuu kritizirao je svog prethodnika s kojim je sjedio na klupi. Očito nije bio svjestan činjenice da dobrim dijelom kritizira samog sebe. Svoju premijernu sezonu završio je na 12. mjestu, potom na 9. dok je prošle sezone završio na 7. mjestu, no u ligi bez Croatia osiguranja i Nexea zapravo je ponovno završio na 9. mjestu.
U tri godine Kurbanoviću je pošlo za rukom pobijediti našički Nexe, slična je to priča onoj iz davne 1995. godine kada je Ivan Dundo Munitić na klupi Zamećana odigrao neriješeno s prvakom Zagrebom, glatko pobijedio viceprvaka te na koncu ispao iz Prve lige. Kakvu je igru Zamet na domaćem terenu prezentirao u utakmicama s Karlovcem i Buzetom koje je morao pobijediti?
U Rijeci je uistinu nezahvalno biti rukometni trener i voditi najbolju momčad u regiji. Da je Kurbanović trener negdje u rukometnoj provinciji riječkom strategu možda bi i prošle priče o dobroj igri i lošoj formi šuta u koje je očigledno uspio uvjeriti klupske čelnike. No, kako će Kurbanović u te priče uvjeriti redom istaknute bivše rukometaše koji su sjedili na tribinama Centra Zamet i zgražali se nad igrom koju je njegova momčad prezentirala na terenu.
Rukometnu Rijeku ne može se lagati! To nisu mogla ni puno veća trenerska imena od Kurbanovića!
