Iako je radost bila prisutna među svim igračima, nije se moglo ne primjetiti da su riječki dečki osvajanje trofeja posebno emotivno proslavili. Ivan Krapić bio je jedan od onih kojima je ovaj trofej posebno značio.
- Svi smo mi za ovo krvavo radili, ovo je bio prvi trofej i emotivno smo ga doživjeli. Na internetu je uoči finala bila slika momčadi iz 1995., sada će biti i naša! Hvala publici što nas je podržavala proteklih godina, svi smo ovo emotivno doživjeli. Htio bi iskoristiti priliku i posvetiti pobjedu bratu Luki koji je izašao iz bolnice, rekao je Ivan Krapić.
- Ovo je moj prvi klupski trofej, jako poseban, nadam se da nije i zadnji. Prije nekoliko godina nisam mogao zamisliti da ćemo se boriti za trofeje. Kada sam ušao u prvu momčad sa 16 godina borili smo se za sedmo mjesto, ustvrdio je Krapić.
Paulo Obradović već je standardno sjajan u Primorju, titula za najboljeg igrača završnog turnira sve govori.
- Teška utakmica fizički i psihički, mislim da smo bili motiviraniji. Na kraju sam uzeo trofej za najboljeg igrača i odnio sam ga suigračima, oni su mislili da je to trofej za Kup! Ipak je ovo kolektivni sport, danas sam bio ja, sutra netko drugi, ustvrdio je Obradović.
Još jedan Dubrovčanin imao je važnu ulogu u polufinalu, Frano Vićan zaključao je vrata u pravom trenutku.
- Drago mi je radi kluba da smo uspjeli u naumu i da smo prvi trofej sezone donijeli na Kantridu. Sami Dubrovčani govore da Jug nikada nije bio jači u povijesti što dovoljno govori o nama, ustvrdio je Frano Vićan.
- Imali smo utakmicu u rukama, mogli smo je i ranije riješiti. Eto, jedna greška i sve se zamalo okrene. Nećemo se zaustaviti i pokušat ćemo donijeti još poneki trofej. Nije mi bio problem igrati protiv bivših suigrača, ne razmišljam o tome, ambijent te jednostavno ponese, rekao je Frano Vićan.
