Prije sedam godina osvojio je Rijeku. Igralo se toga lipnja u Marčeljevoj Dragi finale tada vrlo jakog ATP-challengera, nominalno četvrtog jakosnog sustava u turnirskoj hijerarhiji federacije profesionalih tenisača. Mjesec dana ranije bio je u Maroku i osvojio Casablancu, vinulo ga je to među zvijezde.
Prvi se puta za Marina Čilića pročulo prije točno devet godina, kada je u proljeće 2005. godine osvojio juniorski Roland Garros. Tada je u finalu pao izgubljeni Nizozemac Van Der Duim, prije njega i današnji heroj Velike Britanije Andy Murray. Baš je tada počeo cvjetati međugorski teniski rasadnik iz kojega će kasnije izaći Ivan Dodig. Čilić je svoj put počeo još kao osnovnoškolac, kada ga današnji patron Goran Ivanišević šalje u San Remo, kako bi ga učio njegov učitelj Bob Brett.
Čilića se kroz godine osporavalo, ne bi li ga se konačno, krajem prošle u potpunosti srušilo. Na turniru u Beču dopinpka je kontrola ustvrdila da je uzimao nedozvoljene supstance, što ga je koštalo četiri mjeseca neigranja. No, kao i svi vrhunski sportaši, Čilić je kaznu shvatio kao nagradu, dala mu je, kako i sam veli, više vremena za treniranje, rad na sebi, što je u vrhunskom tenisu jako važno. Nemali se broj puta kroz njegovu karijeru znalo događati da je razbijao rekete, ludio na suce, komunicifrao sa suparnikom. Od tada to više nije tako.
Od tada pamti samo uspjehe. Iako je do njih u današnjem tenisu, bržem, ali i za igrače mnogo bolnijem teško doći, Čilić je prošao dobar dio trnovitog puta koji ga je ove subote lansirao među zvijezde. Eno ga, već čeka Japanca Nishikorija, čeka svoju prvu titulu na velikim grand-slam turnirima. Već ih ima jedanaest u prfesionalnom tenisu na najvišoj razini, od čega četiri zagrebačke, dvije u indijskom Chennaiju, te po jednu u Umagu, New Havenu, Petrogradu, Queensu i onu zasad posljednju u Delray Beachu. Pamti on i devet poraza u ATP-finalima, ali nešto je iz njih naučio.
Marin Čilić svoj renking karijere ima još s početka 2010. godine, kada je bio deveti. Osvajao je tada Chennai i Zagreb u razmaku od 28 dana, a tada je direktor ZG-turnira bio upravo Goran Ivanišević koji je tvrdio da je Marin puno bolji od tog, tada držanog devetog mjesta. Bio je tada peti Argentinac Juan Del Potro, a Ivanišević je izjavio:
- Čilić je deveti, a Del Potro peti. Kako to, pa Čilić je bolji igrač od Del Potra!
Preuzeo ga je Goran tek lani, i od njega polako krenuo raditi ono što je zamislio. Trebalo ga je dignuti iz psihološke krize, sigurno da suspenzija nikome nije nagrada, trebalo je zalječiti stare rane i usaditi mu novi oblik razmišljanja. Goran je još jednom uspio. Nakon što je osvojio Wimbleon kada to nitko nije očekivao, od Čilića je sazdao pravi dijamant koji je tek počeo sjajiti.
