Hrvatska rukometna reprezentacija prvu utakmicu na EP igra protiv Španjolske u petak (20.30), HRS je objavio sljedeću najavu:
Četvrti put u povijesti europskih prvenstva hrvatska muška seniorska reprezentacija otvara natjecanje protiv Španjolske. Ili, Španjolska kao sudbina – to bi mogao biti zgodan naslov u novinama. Ni s jednom reprezentacijom Hrvatska do sada nije igrala toliko puta u prvom susretu na europskoj smotri. I imamo sva tri znaka. Prvi put je bilo neodlučeno, drugi put je slavila Španjolska, treći je napokon pripao Hrvatskoj.
Ali krenimo redom. Godine 1998. Hrvatska i Španjolska igrale su u Meranu. Završilo je 18:18. Pokojni Zlatko Saračević s pet i Mirza Džomba s četiri pogotka bili su naši najbolji strijelci. Na drugoj strani, prvo ime Demetrio Lozano s pet pogodaka. Dvije godine poslije, Hrvatska je domaćin europske smotre i traži kartu za Sydney. U prvom susretu u Zagrebu Španjolska nas je porazila 27:22 i maksimalno otežala našu misiju. Već nakon prvoga dijela imali su Španjolci pet pogodaka razlike (16:11) i to se u nastavku nije moglo stići. Irfan Smajlagić sa šest i pok. Zlatko Saračević s pet pogodaka bili su najučinkovitiji u našoj vrsti. Mirko Bašić imao je 11, Valter Matošević 3 obrane. David Baruffet je sam skupio 16 kod Španjolske. Šest pogodaka zabilo je krilo Rafael Guijosa, a pet Talant Dujshebaev. I konačno, treća je bila sreća za Hrvatsku. Prije točno 20 godina u Ljubljani Hrvatska je slavila 30:29. Petar Metličić bio je naša prva violina s osam pogodaka, šest je dodao maestro Ivano Balić i to je bilo dovoljno za veliko slavlje u Tivoliju. Među Španjolcima daleko najbolji Jon Belaustegui s čak 11 pogodaka.
Inače, Hrvatska je protiv Španjolske na tri najveća svjetska natjecanja – olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima odigrala ukupno 24 susreta. Hrvatska je uspješnija jer ima 14 pobjeda. Španjolska je slavila 8 puta, a dva susreta završena su neodlučeno. Ali treba isto tako znati da je Španjolska od pet susreta za medalju dobila četiri, a Hrvatska smo jedan.
To je samo jedan detalj u mozaiku jedne velike rukometne nacije. Drugi je da Španjolska ima čak devet medalja s europskih prvenstava u 15 nastupa. I po broju medalja je najbolja. Treći je da su Španjolci u posljednjih pet europskih smotri bili na pobjedničkom postolju, dvaput zlatni, dvaput srebrni i jednom brončani.
E protiv takve velesile Hrvatska traži prve bodove na Europskom prvenstvu u Njemačkoj. Pogledajmo dakle tko danas predstavlja španjolski rukomet. Među vratnicama je vjerojatno jedan od tri najbolja svjetska vratara Gonzalo Perez de Vargas. Naravno, sve je pitanje ukusa. Taj 33-godišnjak već je 11 ljeta nedodirljiv na vratima Barce. Ima svih pet europskih medalja, plus dvije svjetske i jednu olimpijsku broncu. Za trofeje s Barcelonom mu treba traktor s prikolicom. Uz njega je, na iznenađenje mnogih, Sergey Hernandez (28 god., 197 cm, Magdeburg), a ne Rodirgo Coralles. Neka vas ime ne buni, rođen je u Rusiji.
Španjolska na krilima ima top klasu. Lijevo su Angel Fernandez (35 god., Limoges), suigrač Tomislava Kušana, Mateja Hrstića i Dine Slavića, te Miguel Sanchez-Migallon Naranjo (28 god., 200 cm, Benfica). Sjajni strijelci, brzi kao vjetar. Na desnoj strani su pak Aleix Gomez Abello (25 god., Barca) te Kauldi Odiozola (27 god., HBC Nantes).
Ništa slabija nije španjolska crta. Dapače. Pogledajte ta imena. Adrian Figueras (35 god., Chartres), kralj crte koji ima nevjerojatan postotak realizacije. Ako nije pogodak, onda je 7m i najčešće isključenje. Do njega je Abel Serdio Guntin (28 god., Wisla Plock), još jedan kojega poznaju naši Tin Lučin i Lovro Mihić jer su suigrači. Treća opcija na crti je Inaki Pecina Tome (28 god.,200 cm, 104 kg, Chambery). On je pak suigrač Filipa Ivića.
A što nakon toga reći na vanjski liniju koju predvode braća Alex i Daniel Dujshebaev. Oba su članovi Industrie Kielce, odnosno suigrači našeg Igora Karačića. A tu su još legende i rutineri Joan Canellas (37 god., Kadettten- Schaffhausen), te dvije godine mlađi Jorge Maqueda (35 god., HBC Nantes). I kad tome dodamo nove snage u sredini, Ian Tarrafeta Serrano (24 god., PAUC Handball), Ian Gurri Aregay (21 god., Sporting), odnosno Augistin Casado (27 god., Veszprem) koji može i lijevo, jasno je s kakvom enormnom snagom raspolaže Španjolska.
Posljednji put sa Španjolskom smo igrali u EHF Kupu. U Poreču je bilo 31:28 za Hrvatsk, a u Pontevedri 34:22 za Španjolsku, ali bila je to naša druga reprezentacija. Onaj pravi, natjecateljski susret još svi dobro pamtimo. Riječ je o finalu Europskog prvenstva 2020. godine u Stockholmu kada smo poraženi 20:22 i tako ostali bez toliko željenog zlata. Bila je to ujedno i naša posljednja medalja s velikih natjecanja. Zašto ovoga puta s istom reprezentacijom ne bismo započeli novi put ka europskom odličju.
Inače, naša reprezentacija je dan uoči susreta provela uobičajeno. Petorica igrača najprije su bila su na raspolaganju novinarima, na tzv. media call-u, a zatim je u SAP Areni odrađen pretposljednji trening uoči susreta sa Španjolskom. Nakon ručka i popodnevnog odmora, slijedili su sastanak i video analiza.
Od 19 igrača koje ima na raspolaganju u Mannheimu, izbornik treba odabrati 16. Tu će odluku donijeti u petak, kada ima još jedan lagani trening od 50-tak minuta.
