U riznici HRS-a sada stoje tri velika zlata (OI Atlanta 1996., SP Portugal 2003., OI Atena 2004.), pet srebrnih odličja (SP Island 1995., SP Tunis 2005., EP Norveška 2008., SP Hrvatska 2009., EP Austrija 2010.), te isto toliko brončanih kolajni (EP Portugal 1994., EP Srbija 2012., OI London 2012., Španjolska 2013.) Nema što, učinak koji je hrvatski rukomet stavio u red nauspješnijih hrvatskih sportova. Brončano odličje u Poljskoj, peto je odličje toga sjaja koje su naši osvojili u nepunih pet godina. Valjda će uskoro doći na red i nešto sjajnije, za nadati se je na sljedećem EP-u u koje se 2018. Održava u Hrvatskoj, zašto ne i ranije, na olimpijskom turniru u Brazilu ovoga ljeta ili na SP-uu Francuskoj sljedeće godine.
Interesantno je, naši su pobijedili u pet utakmica (Bjelorusija, Island, Makedonija, Poljska, Norveška), bili su poraženi tri puta, od Norveške u prvom krugu, od Francuske u drugom te od Španjolske u polufinalu i svojili su broncu. Za podsjećanje i usporedbu, na SP-u u Njemačkoj 2007. dobili su osam utakmica i poraženi su bili samo jednom, a bili su tek peti.
Igrači Željka Babića solidno su opet otvorili utakmicu koja je odmah na startu pokazala da će biti tvrda i neizvjesna sukladno najavama igrača obiju reprezentacija. Naši su u pravilu držali vodstvo, Norvežani nisu dozvolili da se u bilo koje trenutku naši odvoje na dva ili više razlike.
Prvi propust kod naših napravio je pri rezultatu 6-6 Zlatko Horvat kad je traljavo izveo sedmerac i pucao pored vrata. No, u sljedećoj brzoj kontri nakon odlično odigrane obrane Marino Marić zabio je za vodstvo koje je nakon obrane Ivana Stevanovića Marić s crte povećao na dva razlike. Nova odlična obrana dovele je do nove kontre, ovaj je puta u glavnoj ulozi bio Horvat koji također nije pogriješio te je u 16. minuti bilo velikih plus tri za Hrvatsku što je najavilo toliko priželjkivani rasplet.
Uslijedio je “play of the day” koji je na crti izveo Kozina poslije obrane norveškog vratara....skočio je u prostor i odbojkaškim potezom ubacio loptu u mrežu za velikih četiri razlike.
Unatoč time outu norveškog izbornika Christiana Bergea, novi je gol nakon toga opet poslije kontre i nove obrane Stevanovića postigao naš ukupno najbolji strijelac Manuel Štrlek.
Nažalost, kako su u nizu postigli pet pogodaka, tako su Babićevi igrači zapali u mini krizu te su Norvežani zabili dvaput da bi Stevanović opet odlično obranio i spriječio da Norvežani dođu na samo dva razlike i dovedu utakmicu u novu neizvjesnu fazu. Obrana na čelu sa Stevanovićem tada nam je odlično funkcionirala, kao i u cijelom prvom dijelu te se do odlaska na odmor sačuvala solidna prednost od četiri razlike iako je trebalo biti i više jer su naši zadnje dvije minute prvog dijela igrali s igračem više nakon isključenja Hansena, a nisu uspjeli povećati prednost nego su je samo uspjeli zadržati.
Nastavak utakmice ponudio je na startu puno lošije izdanje naših rukometaša te su suparnici zaigrali puno konkretnije, smanjili su razliku u osam minuta na dva razlike, a onda je Stevanović skinuo sedmerac Bjornsenu i spriječio brzinski preokret. Nažalost, traljavost u našem napadu nastavila se još neko vrijeme te je istjekom prvih deset minuta drugog dijela donio izjednačenje. Sa 17-17 krenulo se ispočetka u zadnjih odlučujućih 20 minuta igre, tada je Babić bio primoran na rani time-out. Nova mini-utakmica imala je riješiti pitanje pobjednika. Zahvaljujući isključenju suparničkog igrača Overbyja višak igrača iskorišten je pogocima Horvata i Duvnjaka, ali niti to nije donijelo konačno rješenje. Novi pogodak Duvnjaka poništio je Jondal, kad je iz sedmerca nakon toga zabio Štrlek, precizan je bio i Hykkerud. Nažalost, Štrlek je nakon toga zapucao sedmerac, a Christensen mu je obranio i odbijenu loptu.
Uspješna obrana omogućila je pogodak Kozine iz polukontre i odvajanje na dva razlike, ali je i Hykkerud uzvratio jednakom mjerom.
Točno deset minuta prije kraja, glavni igrač u našoj obrani Jakov Gojun dobio je treće isključenje, bio je to ogromni hendikep, ali je stvar spasio Ivan Stevanović svojom drugom obranom sedmerca suparničkim igračima. Horvat je bio precizan s linije sedam metara za velikih 24-21, još jedna obrana Stevanovića Sagosenu, najboljem srednjem vanjskom EP-a omogućila je poslije pogotka Sliškovića odlazak na plus četiri. Dobivši čak dva isključenja od makedonskih sudaca Načevskog i Nikolova Norvežani su konačno popustili, Karačićev pogodak za 26-21 ipak je okončao priču s obzirom da je do kraja ostalo tek šest minuta. Završnica je bila tek rutina, Babićevi su igrači odigravali duge napade i nakon toga proslavili zasluženu medalju nakon čega su ipak malo zažalili zbog nešto slabije utakmice u polufinalu protiv Španjolske.
Europsko prvenstvo rukometaša - susret za 3. mjesto
HRVATSKA - NORVEŠKA 31:24 (15:11)
HRVATSKA: Stevanović, Alilović, Marić 4, Duvnjak 6, Kopljar 1, Gojun, Horvat 8, Karačić 2, Kozina 2, Štrlek 4, Čupić, Kovačević, Mamić 1, Šebetić, Slišković 3, Cindrić
NORVEŠKA: Erevik, Christensen, Sagosen 5, Kristensen, Hykkerud 3, Myrhol 3, Ovebry, Mamelund, Tonnesen 1, Jondal 4, Bjornsen 3, Lindboe, Gullerud, O'Sullivan, Reinkind 2, Hansen 3
