Dobro došli u novi podcast, naš današnji gost je Ivica Kostelić kojeg stvarno ne treba predstavljati i najavljivati.
Odmah za početak pitanje, za nekoga tko je sportaš od glave do pete, tvoja jedina ovisnost je o sportu, o boravku u prirodu, kako provodiš ove dane u izolaciji i koliko te to ometa u svakodnevnim aktivnostima?
- Imam sreću da živim na selu, okružen sam prirodom koja mi je u neposrednoj blizini imam veliku šumu blizu kuće, ja i obitelj smo svaki dan vani. Ja malo i treniram, s obzirom na sjedilački način života, nisam nikad bio toliko doma u životu, mislim da je važno za mentalno zdravlje da odem na trening svaki dan i da se nekak ispušem. Osjećam baš sad veliku potrebu za tim.
Spomenuo si obitelj koja je postala značajno brojnija prije mjesec dana. Iskrene čestitke na pridošlicama. Baš se dogodilo da je gospoša supruga rodila u jeku koronavirusa ali i netom nakon potresa...
- Bili smo u jednom trenutku malo zabrinuti, bebe su rođene dva dana prije potresa. Bili su svi u bolnici kad se potres dogodio. Znamo da je Petrova bolnica dosta nastradala, oni su bili baš tamo. Sve je završilo dobro, brzo smo reagirali, taj dan smo ih i doveli kući.
Kao susjed sam imao priliku pratiti vaše početke, sjećam se kako ste ti i Janica u dvorištu znali preko sto ili dvjesto puta glavom udariti loptu bez da vam padne na pod.
- To su naljepše uspomene u mom životu, treninzi u Medvedgradskoj. To je bilo jedno malo dvorište iza zgrade, u prekrasnom ambijentu, okruženo zelenilo. Točno iznad je bila glazbena škola. Nikad neću zaboraviti treninge uz zvuk klavira iz glazbene škole. To je posebna romantika, podsjeća me stare dane Zagreba. Slušali smo i tebe kak sviraš u podrumu.
Vašeg oca su često optuživali da vas odgaja u spartanskom duhu. Ja ću sada pitati koliko je to bio spartanski odgoj, a koliko nešto što je tebi i Janici maksimalno odgovaralo?
- Treba pogledati cijeli kontekst, otkud smo potekli. Vi si uzmete da su to nekakvi ljudi koji su si zadali za cilj da budu najbolji na svijetu bez novca i bez snijega. U tom kontekstu morate shvatiti da u svkaom slučaju to neće biti običan put, jer dvije stvari koje vam trebaju da biste stvorili skijaša su snijeg i novac. U tom improziviranju, plus rat je na leđima, mi smo morali naći načina da budemo konkurentni bez tih resursa. Tu dolazi do mnogih situacija koje izgledaju spartanski. Nismo mogli spavati u hotelima nego u prirodi.
Razgovor s Ivicom Kostelićem možete poslušati OVDJE
