Branko Cikatić preminuo je u 65. godini.
Cikatić je dugo bolovao, zadnje dvije godine proveo je na bolničkom liječenju u Splitu, Kninu i Zagrebu.
Pokojnog Cikatića smatraju pionirom modernog borilačkog sporta u Hrvatskoj, posebno je bio cijenjen u Japanu.
U razdoblju tijekom kojega je bio jedan od najboljih boraca na svijetu, njemački časopis Karate Budo Magazine 1989. dodijelio mu je Zlatnu rukavicu i proglasio ga najpopularnijim u svijetu borilačkih sportova, ispred Chucka Norrisa i Jean-Claudea Van Dammea.
Postao je prvi osvajač K-1 Grand Prixa u Japanu, u 38. godini nokautima je pobijedio sve tri borbe, a u završnici je dobio slavnog Ernesta Hoosta.
Do danas je najstariji borac kojemu je to uspjelo.
Tijekom duge karijere uspjšeno se bavio taekwondom, judom, boksom, najviše je uspjeha ostvario u kickboksu.
Na vrhuncu slave okušao se kao glumac u Hollywoodu, u filmu Neboder bio je partner Anni Nicole Smith.
Nakon završene karijere osnovao je zaštitarsku tvrtku Tigar Cikatić, popularnost mu je počela padati usporedo s optužbama za kriminalne radnje, medijski su čak spekulirali s pokušajem likvidacije Mirka Filipovića.
Cikatić je bio Filipovićev promotor, na početku karijere Cro Copu je puno pomogao da se lakše probije do svjetskog vrha u borilačkom sportu.
Nakon toga bili su u vrlo lošim odnosima, razlozi sukoba mogu se samo pretpostaviti.
Prije nego što se razbolio pomogao je Antoniju Plazibatu da 2017. osvoji K1 Grand Prix.
Cikatićeve titule:
1998. svjetski prvak po organizaciji WMTA u Zagrebu
1995. 3. mjesto na K-1 Grand Prix u Tokiju
1993. K-1 World Grand Prix prvak u Tokiju
1991. svjetski prvak u tajlandskom boksu u Berlinu
1990. svjetski prvak po organizaciji IKBF u kickboksu
1989. prvak po WKA u kickboksu
1987. svjetski prvak u tajlandskom boksu o 82,5 kg u Amsterdamu
1986. europski prvak u tajlandskom boksu u Parizu
1985. europski prvak u tajlandskom boksu u Amsterdamu