Svjetsko prvenstvo doživjelo je svoju gornju amplitudu po popularnosti u narodu i prije samog finala. Vjerovatno ne postoji čovjek koji nije čuo da je Njemačka svladala Brazil s velikih 7:1 iako prije toga možda za odigravanje tog susreta nije ni znao. Slike Brazilaca kako tuguju na tribinama 'rudarskog zdanja' u Belo Horizonteu obišle su svijet u rekordnom roku, brže nego li je pobornicima brazilske igre i načina shvaćanja utakmica postalo jasno da je stvar za njih izgubljena. Istini za volju, treba reći da Njemcima nije bilo potrebno puno. U samo 129 sekundi zabili su tri pogotka, a način na koji su oni postignuti zorno dokazuje svu nemoć Carioca na cjelokupnom turniru, izuzev nevažne utakmice protiv Kameruna.
Stvar koja je jasna poput sedam njemačkih pogodaka jest da ponajprije izborniku Niki Kovaču, cijelom stručnom stožeru i reprezentaciji Hrvatske mora postati jasno da su protiv na otvaranju turnira igrali utakmicu potiiv nikada slabijeg Brazila. Protivnik će uvijek, zvao se on Brazil ili Kajmansko Otočje, odigrati onoliko koliko mu dopustiš, a hrvatska se vrsta Brazilu od primlojenog pogotka za izjednačenje nudila, kao na pladnju.
Brazil nije Brazil ako u toj reprezentaciji nema 'joge bonito', onoga po čemu su poznati. Scolari je ostao između, u zrakopraznom prostoru u kojem mu je s jedne strane stajala nepotpuna i nedovoljno sinergijski jaka reprezentacija, a s druge 'stara garda' koju je ostavio izvan bijeloga papira na kojem su napisana ostala imena dvadeset i trojice sretnika, u zemlji koja broji stotine tisuća registriranih nogometaša. Kaka, Robinho i Pato, uz svu silu otpisanih poput Filipe Luisa, Mirande ili Lucasa Moure možebitno bi utjecali, ako ne rezultat, onda barem na estetski dojam igre domaćina.
Daleko najviše prekršaja Brazil je napravio na Svjetskom prvenstvu, nikog nije razveselio izvedbom, a zlobnici će reći kako im se vratilo sve što su imali od logistike, bilo da se radi o sudačkoj pomoći (Nishimura), ili sličnih pojava. Pitanje je, kako se sada osjeća Neymar, čovjek koji je iz bolničke sobe bio primoran gledati poniženje onih koje je u nedjelju trebao dovesti do vrha. Jednom od najboljih na svijetu zasigurno nije lako.
Njemačka je zaslužila konačno uzeti zlato nakon što je dvaput pokleknula u polufinalu i osvojila dvije bronce na posljednjim izdanjima Mundijala. Nije ga bilo od davne 1990. godine, kada je Andreas Brehme na rimskom Olimpicu s kreča srušio Maradoninu Argentinu u pokuašju obrane naslova stečenog četiri godine ranije u Meksiku. Mogli bi im se Gaučosi i ove godine vrlo lako ponovno naći na putu, mogao bi u ulozi Maradone ponovno zasjati Leo Messi. Sve u svemu, Brazil je povijest, Njemci nikada jači, čeka se odgovor dvojca Messi - Robben.
