Da je Fernando Torres daleko od svoje nekadašnje forme, znamo svi. Sjećamo ga se vrlo dobro iz doba kada je na Vicente Calderonu parao španjolske, a na Anfieldu engleske mreže. Dolaskom u Chelsea taj posao je trebao nastaviti, čak štoviše – i poboljšati ga. No, Torres je stao. Kao rukom, izbrisala se njegova moć u šesnaestercu, bojazan vratara i protivničkih obrambenih snaga.
No, u minuloj polusezoni "El Nińo" je počeo davati znakove života. Najprije dva pogotka u FA Kupu, pa još dva u prvenstvu, a na kraju i gol Barceloni u polufinalu Lige prvaka. Torresa su s pravom udaljavali iz početne postave Furije pred početak EURO-a, a Del Bosque je počeo igrati bez klasičnog napadača. To ipak nije spriječilo Torresa da uzme "Zlatnu kopačku" na smotri najboljih europskih nogometaša. Iako je istrčao u tri utakmice, a s klupe ušao u dvije, te u igri proveo samo 189 minuta, zabio je triput i asistirao jednom. Realizacija – par exellence!
Iako će ga mnogi i nakon EURO-a osporavati, Torres je i dalje onaj pravi. Iako možda ne toliko ubojit kao nekad, dovoljno je iskusan, a o osjećaju za pogodak i nogometnoj viziji niti ne treba trošiti riječi. Otpisivati Fernanda Torresa u zenitu njegove karijere (28 godina) je suludo. FA Kup, Liga prvaka i Europsko prvenstvo su njegova srebrnina za proteklu sezonu, a Zlatna kopačka trebao bi mu postati i drugi nadimak.
