Sjećanja se uporno vraćaju na srijedu 6. svibnja 2009. Iako svi u Chelseaju pokušavaju pobjeći od "prokletstva jednog suca", ne ide baš lako. Nemoguća misija, zapravo. U trenutku kada su kuglice opet spojile Chelsea i Barcelonu, priča je otišla tri godine unatrag. Glavni lik? Čovjek se zove Tom Henning Øvrebø i tog je ranog svibnja 2009. godine "izmasakrirao" Chelsea. Oni radikalniji reći će kako je propustio dosuditi sedam (!) jedanaesteraca za "Bluese", nešto umjereniji tvrde kako su najmanje četiri bila "čista k'o suza", a svi se uglavnom slažu da je tada Barcelona sramotno izborila finale Lige prvaka. Na stranu briljantan pogodak Andresa Inieste u trećoj minuti sudačke nadoknade, sve do tada iskrenim je ljubiteljima nogometa, pa makar bili i zadrti navijači Barce uglavnom izazvalo nevjerojatnu mučninu...
Teško je, naravno, pobjeći od takve priče, koja je ostala upečaćena kao jedna od "najvećih krađa u povijesti Lige prvaka". Uostalom, Didier Drogba je tada bi na rubu da propusti kroz šake famoznog Øvrebøa, jedva su ga zaustavili... E, sad, kako zaustaviti nalete emocija generiranih iz neugodnih sjećanja, to je vjerojatno ključni odgovor za Roberta Di Mattea, Talijana na klupi Chelsea.
- Ne zanima me što je bilo tada. Ovo je nova utakmica. A ako ćemo već o ponovnom susretu nas i Barcelone, mislim da njima uopće nije drago što igraju protiv nas. Dakako, mi poštujemo njih, oni nas, ali na travnjaku zaboravljamo sve to. Uglavnom, pokazali smo već da im možemo otežati posao, iako se svi slažu kako je Barca najbolja momčad na planeti u ovom trenutku, smatra Di Matteo. Talijan je, naravno, svjestan kako će njegovi igrači protiv Katalonaca morati dati 100%. Ili nešto više.
- Trebaju nam dvije savršene utakmice, to je potpuno jasno. Možemo li? Naravno da možemo, pa naša forma je u konstantnom usponu, protiv Tottenhama ste, mislim, vidjeli fantastičan Chelsea. Nije lako takvu momčad dobiti 5:1, odigrali smo skoro pa savršenu utakmicu, to nam je bila idealna priprema za ono što nas očekuje protiv Barcelone. Svlačionica diše briljantnom atmosferom, spremni smo, jedva čekamo da krene utakmica, zapravo.
Kad se priča o Barceloni, onda je "trade mark" Leo Messi. Čovjek koji može sve. Protiv svakoga. Iako će i tu Di Matteo istaknuti znak upozorenja.
- Svi mi znamo tko je i što može Messi. Ali, mi jednostavno ne smijemo razmišljati samo o njemu. Ne mogu poslati cijelu momčad da ga čuva, da je to tako jednostavno, onda bismo tako i napravili. Ako budemo razmišljali samo o njemu, onda će nas uništiti netko drugi, a sjajnih igrača u Barceloni ne nedostaje...
Barcelona? I njih pritišće hipoteka prošlosti. Tada su i njih i suca mediji "poderali u komadiće", analogno tom stavu, nemali je broj onih koji će naginjati na stranu Engleza. Osveta je preteška riječ za nogometnu terminologiju, ali ni od toga se u ovoj priči ne može sakriti. Josep Guardiola je te 2009. prvi puta vodio Barcelonu u Ligi prvaka. Njegova su sjećanja, ipak, nešto drugačija...
- Bila je to naša prva zajednička sezona. Recimo ovako, bila je to ljubavna priča kakvu uvijek imate u prvoj godini. Bili smo ujedinjeni, baš kao i danas. Chelsea? Sjajna momčad. I ne, ne vjerujem da će oni tražiti nekakvu osvetu za tu utakmicu, to je bilo davno. Njima će, kao i nama, u mislima biti samo minhensko finale Lige prvaka. To je sasvim dovoljan motiv, tvrdi Guardiola.
Atmosfera je ionako dovoljno zapaljiva, a engleski su se mediji potrudili dodatno zakuhati stvar. Guardiola još nije potpisao novi ugovor s Barcelonom. Pitanje je i hoće li. A Roman Abramovič je navodno "zapeo" baš za njega i na stol mu je spreman baciti 10 milijuna funti godišnje. Dovoljno dobra podloga za priču kako Guardiola iduće sezone stiže na Stamford Bridge. Ne kao gost, naravno, nego u ulozi "šefa"...
- Ma to su fantazije, naklapanja i hipotetske priče. Ne znam kome koristi da se o tome sada priča. Mi smo fokusirani samo na utakmicu, vjerujem da je tako i sa Chelseajem. Sve ostalo je sporedno, smatra Guardiola.
Možda. Zapravo, sigurno je u pravu. Ovdje je ulog Liga prvaka. Već je jednom bilo slično. Da, te 2009. Nemoguće je pobjeći od te priče...
