Prema hrvatskom običaju, nakon dva poraza u kvalifikacijama junaci našega doba postali su notorni zgubidani.
U porazima u Turske i Walesa hrvatski nogomet odjednom je izgubio sve igrače koji su u lipnju ove godine izgubili finale Lige nacija nakon jedanaesteraca u utakmici protiv Španjolske.
Drugo mjesto u Ligi nacija nije se slavilo, igrači i izbornik bili su razočarani nakon poraza od europske nogometne velesile.
U polufinalu Lige nacija okosnica hrvatske reprezentacije, koja je izgubila od Turske i Walesa, pobijedila je Nizozemsku usred Rotterdama kao što se očekivalo od treće reprezentacije na svijetu.
Natjecanje u Ligi nacija svojevrsni je pandam Europskog prvenstva u završnicu kojega se hrvatska reprezentacija može izravno pasirati jedino ako Wales negdje kiksa.
Ispada da je okosnica iste hrvatske reprezentacije, koja je igrala finale Lige nacija, nakon samo četiri mjeseca postala slabija od osrednjega Walesa.
Odjednom nitko više ne valja, Zlatko Dalić više nije ponizan nego bahat, vrijeme je za radikalne promjene, reprezentacija hitno treba novu kvalitetu...
Prvo treba istaknuti da su se porazi od Walesa i Turske dogodili prije nego što su obje utakmice počele, mentalitet pobjednika izgubio se u vlastitim zabludama.
Prvi put u mandatu Dalić je ostao bez ijednog napadača, sada je svima jasno da je pogriješio u pripremi utakmica, jer nije ni pokušao sakriti slabosti.
S Perišićem, Kramarićem i Ivanušecom u sastavu može se napadački igrati protiv Španjolske u finalu Lige nacija, s Pašalićem, Musom i Brekalom u sastavu ne može se napadački igrati ni protiv jedne osrednje reprezentacije.
Sada svi znaju da Dalić protiv Turske i Walesa nije uopće trebao napadati, najveće kolatelarne žrtve pogrešnog pristupa postali su Luka Modrić, Mateo Kovačić i Marcelo Brozović.
Sva trojica u ovom razdoblju sezone nisu u najboljem stanju, a trebali su igrati najbolji nogomet u životu da bi u onakvom načinu igre mogli sakriti slabosti oslabljene momčadi.
Ako Dalić prije utakmice protiv Turske nije bio svjestan trenutačnog stanja stožernih igrača, prije utakmice protiv Walesa bilo je jasno da onakva momčad može ostvariti pozitivan rezultat samo ako oprezno stoji u niskom bloku.
Dalić kao da je podlegnuo atmosferi površnih rasprava o tome hoće li Hrvatska postati europski prvak u Njemačkoj iduće godine, zabluda da je nedostojno trećoj reprezentaciji na svijetu igrati zatvorenije protiv Turske ili Walesa dovela je u pitanje izravni plasman u završnicu Europskog prvenstva u Njemačkoj.
Drugo treba istaknuti da je najveće krizno razdoblje u mandatu Zlatka Dalića otkrilo zabrinjavajući činjenicu: izostanak samo nekoliko bitnih igrača i nešto slabije izdanje stožernih igrača potpuno mijenjaju strukturu momčadi koja je do prije četiri mjeseca prema rezultatima slovila jednom od najboljih na svijetu.
Zabrinjavajuće je da izbornik neće imati bolji izbor igrača ni u idućem kvalifikacijskom ciklusu, a kamo li da će izborom igrača nešto kvalitetno moći promijeniti u preostalim dvjema utakmicama u ovim kvalifikacijama.
Uz dužno poštovanje prema svim trenerima na svijetu, ne može se svjetsko srebro i bronca osvojiti bez igrača, koji su prije četiri mjeseca u finalu Lige nacija dokazali svjetsku klasu.
Hrvatski nogomet iznjedrio je ponajboljega mladoga stopera na svijetu (Gvardiol), koji se poput endema pojavio u razdoblju sve veće izoliranosti hrvatskog nogometa u mlađeuzrasnim kategorijama.
Usred krize prirodno se nameće teza da se hrvatskom nogometu sprema dogoditi isto što se odavno dogodilo hrvatskoj košarci i što se upravo događa hrvatskom rukometu, dva nekoć trofejna hrvatska sporta izgubila su kvalitetnu bazu.
