Zlatko Dalić otvoreno je govorio o evidentnim problemima u igri naše reprezentacije, koja je doživjela poraz (1:2) u Budimpešti.
- Rekao sam već da će nam biti teško u ovim kvalifikacijama, svi su protiv nas vrlo organizirani i žele nas pobijediti, pogotovo uz podršku svojih navijača. Mađarima je uspjelo, a mi evidentno imamo problema. Nismo napravili ništa korisno iz posjeda lopta u drugom poluvremenu, a ponovno smo primili pogodak iz prekida. To je već postala klasika. Nakon postignutog pogotka nismo nastavili u istom ritmu. Kao momčad nismo bili na potrebnoj razini i to je bio glavni razlog poraza. Nismo se digli do kraja, nego smo ih pustili da se vrate u ritam utakmice. Bili su agresivniji. Mi smo u drugom poluvremenu imali inicijativu, ali jalovu. Nismo bili kreativni, nismo imali pravu ideju, uvijek je lopta zapela u nekim zadnjim trenucima, ponavljao je Dalić nakon utakmice.
Objasnio je Dalić što je radio u pripremi utakimice:
- Drugi smo na svijetu, ali ne smijemo nikoga podcijeniti i moramo se tako postavljati. Prema svima moramo imati respekt. Nismo odigrali najbolje i najkvalitetnije, a treba ponekad i malo sreće. Nema se na kraju što puno pametovati, nismo gotovo ništa napravili prema naprijed. Moramo biti puno agresivniji, puno borbeniji. Kao što sam i prije govorio, moramo naučiti da svi protiv nas idu dvjesto na sat. Moramo se iz ovoga dići. Mi smo svjetski doprvaci, kazao je Dalić.
Dojam je da Dalić nigdje bitno nije pogriješio u pripremi utakmice, nisu presudna bila ni razdoblja utakmice u kojima je mađarska momčad bila nešto agresivnija u duelima.
Ne može se hrvatskim igračima zanijekati pristup koji je prema fizičkim pokazateljima trebao biti dostatan za pobjedu protiv Mađarske da nisu na vidjelo izašli individualni problemi.
Prvo, onako primljena dva pogotka na postavljenu obranu ne može osujetiti nikakva priprema na treninzima, presudne pogreške u Budimpešti imaju svoja imena i prezimena (Kalinić, Leovac).
Drugo, napadačka igra hrvatske reprezentacije imala je (pre)slabi individualni potencijal budući da glavni igrači (Perišić, Rebić...) nisu u ovom razdoblje sezone u optimalnom stanju.
Zbog toga je napadačka igra na postavljene obrane Azerbajdžana i Mađarske ovisila isključivo o nadahnuću jednog igrača.
Andrej Kramarić kao strijelac i asistent potpisuje oba pogotka iz igre, treći se (Barišić) dogodio nakon prekida.
Porazna je činjenica da hrvatska reprezentacija u utakmici protiv Mađarske nije stvorila ni jednu osmišljenu priliku, jedini pogodak (Rebić) bio je splet okolnosti (Kramarićevo uklizavanje).
Najbolji hrvatski igrači (Modrić, Rakitić) igraju ključne uloge u središnjicama velikih klubova, ali njihovi napadački potencijali u igri na postavljene obrane nisu tako veliki da bi bili opasni ni za vratare malih klubova.
Daliću se jedino može prigovoriti da je utakmicu protiv Mađarske mogao igrati bez Brozovića, s Petkovićem u napadu i s Kramarićem na mjestu polušpice ispred Modrića i Rakitića.
Međutim, koji bi se to trener na svijetu usudio prije utakmice u Budimpešti rastaviti najbolji središnji trokut SP-a u Rusiji!
Najveći je problem da većina hrvatskih igrača još nije shvatila razlike u pristupu i nastupu u turnirskim utakmicama u završnici svjetskog prvenstva i kvalifikacijskim utakmicama za plasman za europsko prvenstvo.
