Niti godinu dana od Svjetskog prvenstva u Kataru postaju još jasniji razmjeri kolosalnog uspjeha hrvatskog nogometa, prije svih Zlatka Dalića.
Ako se uspoređuje kvaliteta rostera, bronca iz Katara u natjecateljskom smislu vrijedi više od srebra iz Rusije, jer je osvojena s momčadi objektivno puno slabijega napadačkog potencijala.
Usporedbu rostera koji su osvojili svjetska odličja možete pročitati OVDJE
Dalić je broncu uspio osvojiti bez ijednog klasičnog napadača tzv. svjetske klase, što je presedan u završnicama svjetskih prvenstava.
Štoviše, cijeli napadački potencijal u Kataru sveo se na samo jednog igrača (Perišić), koji je tijekom karijere igrao u napadu za klubove (Bayern, Inter) najviše svjetske kvalitete, a isti (Perišić) je u Kataru predvodio napad u razdoblju karijere tijekom kojega je u matičnim klubovima (Inter, Tottenham) počeo igrati sve više defenzivno.
Jedina dva klasična prva napadača (Petković, Livaja) u Kataru, igrali su tada toliko slabašnu ligu da nisu izazvali interes klubova iz liga petica ni nakon što su osvojili bronce.
Obojica su još uvijek u HNL-u.
Evo momčadi koja je u utakmicu protiv Maroka osvojila broncu u Kataru:
HRVATSKA '22: (Maroko 2:1/Gvardiol 7, Oršić 42)
Livaković (Dinamo)
Stanišić (Bayern)
Šutalo (Dinamo)
Gvardiol (Leipzig)
Perišić (Tottenham)
Modrić (Real Madrid)
Kovačić (Chelsea)
Kramarić (Hoffenheim) (61 Vlašić/Torino)
Majer (Rennes) (66 Pašalić/Atalanta)
Oršić (Dinamo) (90+5 Jakić/Eintracht)
Livaja (Hajduk) (66 Petković/Dinamo)
Stjecajem različitih okolnosti Dalić je nepunu godinu dana nakon Katara ostao bez petorice napadača (Perišić, Kramarić, Oršić, Petković, Livaja), koji su igrali protiv Maroka.
Dalićevi aktualni problemi u slaganju rostera za utakmice protiv Latvije i Armenije u studenom, niti godinu dana nakon Svjetskog prvenstva u Kataru, razotrili su zabrinjavajuće stanje u hrvatskom nogometu.
Zabrinjavajuća je već sama najava da će Dalić idućih tjedana obilaziti hrvatske stadione u potrazi za napadačima, u nedjelju je najavio dolazak u Pulu gdje igra vodeća momčad HNL-a.
Kada je hrvatska reprezentacija osvojila broncu u Kataru krajem prošle godine, najbolji napadači Rijeke (Ivanović, Pašalić) igrali su treću njemačku ligu ili (Pjaca) nisu mogli igrati za prosječan klub (Empoli) lige petice.
Samo je jedan napadač Rijeke (Pjaca) nekada imao potencijal reprezentativca treće reprezentacije na svijetu, ali njegovo je vrijeme stalo zbog teških ozljeda.
U 28. godini još uvijek ima vremena vratiti se na razinu reprezentativca, ali ne do kraja ove godine.
