Niko Kovač počeo je kvalifikacije za EP 2016 pobjedom (2:0) protiv Malte, koja atmosferom tijekom i nakon utakmice nije pridonijela stvaranju pozitivnog ozračja. Da će se utakmice u Zagrebu igrati pred praznim tribinama bilo je jasno svakome tko površno prati zbivanja u središnjici, maksimirske tribine odavno nisu u službi nogometa. Međutim, malo tko je mogao pretpostaviti da će hrvatska reprezentacija protiv Malte odigrati jedno od naslabijih poluvremena u službenim utakmicama. S obzirom na snagu protivnika, prvi dio utakmice protiv Malte povećao je listu kritičara Nike Kovača.
Ni bitno bolje izdanje reprezentacije u drugom dijelu utakmice protiv Malte nije moglo odagnati dojam da Kovač nije pronašao optimalna rješenja za igru momčadi u središnjici koje igraju standardni igrači Barcelone (Rakitić) i Real Madrida (Modrić). Dovoljno je konstatirati da u utakmici protiv slabašne Malte jedan od najboljih europskih napadača, Mario Mandžukić, nije dospio ni u jednu šansu iako se kao i uvijek silno trudio! Jednostavno rečeno, Kovač nije osmislio način igre u kojemu će do izražaja doći objektivno najbolji igrači.
Sve izraženiji Kovačev problem nije taktika nego osjećaj za igru. Najbolji igrač reprezentacije u zadnje (Cipar, Malta) dvije utakmice bio je Andrej Kramarić. Iako je nogometna logika upućivala da će Kramarić početi utakmicu porotiv Malte, Kovač je odlučio na mjesto povučenog napadača staviti igrače, koji pogotke postižu slučajno čak i na treninzima. Kramarić je u dvadesetak minuta utakmice protiv Malte napravio više u konstrukciji nadapačke igre nego svi njegovi suigrači zajedno. Trener koji nije u stanju prepoznati tonus igrača poseže za kabinetskim pristupom nogometu, što može proći jedino u utakmicama u kojima do izražaja dolazi snaga i disciplina. U utakmicama protiv momčadi poput Malte treba znati nešto što se o nogometu ne može naučiti na predavanjima ili treninzima.
