Ante Čačić uživa povjerenje Davora Šukera i Zdravka Mamića, ostaje izbornikom reprezentacije dvije utakmice prije kraja kvalifikacija.
Za razliku od Igora Štimca i Nike Kovača, koji su promptno smijenjeni čim je reprezentacija pokazala prve naznake slabosti.
Hrvatska reprezentacija vodeća je na ljestvici, eventualna smjena bila bi neprilična ugledu ozbiljnog saveza.
A HNS u međunarodnim asocijacijama doista uživa ugled ozbljnog saveza što god o tome mislila domaća sportska javnost.
Tko god što mislio o Čačiću, činjenica je da je hrvatska reprezentacija protiv Turske igrala daleko bolje nego protiv Kosova i Islanda. I to je jedino poticajno uoči utakmica protiv Finske i Ukrajine.
Sve ostalo upućuje da je Čačić trebao postati bivši isto kao Štimac i Kovač.
Evidentno je da Čačić duže razdoblje nije u stanju kompenzirati mane, momčad odavno više nije kompaktna.
Uspjeh svakog izbornika više ovisi o radu na odnosima s igračima nego o radu na treninzima, nije karimatičnost slučajno glavna karakteristika svih uspješnih izbornika.
Čačić nije karizmatičan, izbornik svoju poziciju u svlačionici gradi na autoritetima Zdravka Mamića i Davora Šukera.
Glavni igrači reprezentacije svakodnevno rade s najvećim svjetskim autoriretima (Zidane, Allegri, Valverde, Klopp, Spaletti, Simeone...), njima se Čačićeva pozicija u reprezentaciji doima kao pozicija pomoćnih trenera u matičnim klubovima.
Štimac i Kovač bili su previše karizmatični da bi postali pomoćnici Mamiću i Šukeru!