Valdas Dambrauskas stigao je do 11. trofeja u karijer, nakon Rige, Žalgirisa i Ludogoretsa osvojio je trofej i s Hajdukom.
- U sedam mjeseci Toni Bilić me nikad nije pitao bojim li se smjene. Čestitam svima koji su povezani s Hajdukom, igračima, svim zaposlenicima. Znam koliko to znači njima, medijima, svima... Prije nego što sam došao u ovaj klub odradio sam domaću zadaću. Upoznao se s tradicijom, kulturom. Ja sam se morao podrediti ljudima i gradu u koji dolazim. Znam da je Hajduk igrao povijesnu utakmicu s HSV-a, da je Boro Primorac promašio penal. U jednoj od motivacijskih videa smo igračima pokazali posljednji kup u Jugoslaviji i posljednji kup u Hrvatskoj. Ovu noć i slavlje neću nikad zaboraviti, rekao je Dambrauaskas, a zatim dodao:
- S ovim trofejom dolazi odgovornost. U sedam mjeseci smo napredovali u svim segmentima. Ako pogledate kako su igrači igrali ovo finale, to je Hajduk kakvog želimo vidjeti. Osvojili smo drugo mjesto u prvenstvu i osvojiti kup. Što možemo bolje u idućoj sezoni? Odgovor je jasan, ali pobjednik je samo jedan. Trofeji su puni krvi, suza, ozljeda, patnje... U finalu nismo imali Nikolu Kalinića, Lovrencsicsa, Katića, Atanasova. Mikanović je bio upitan, Mlakar nije igrao neko vrijeme. Svi su se žrtvovali za ovaj trofej. Istina je da smo plaćeni za posao koji radimo, ali puno smo truda uložili.
Kako komentirate izvedbu Melnjaka?
- Mislim da je odigrao utakmicu život. Livaja naprijed uvijek napravi svoj dio magije. Iskreno, ne znam koliko je Melnjak imao udaraca danas, vjerojatno je šutirao više od polovice naših udaraca. Vrlo sam sretan s njegovim napretkom. Momčad je osvojila, ali on je igrač utakmice.
Hoćete li u odijelu skočiti u more na Rivi?
- Neću skočiti u more, ali želim vidjeti kako će izgledati Riva nakon osvojenog trofeja. Nadali smo se da ćemo uzeti oba trofeja, ali iduće sezone ćemo napredovati i vjerujem da je Hajdukova budućnost blistava. Moja obitelj je danas bila na utakmici, mojoj majci je rođendan i želim joj ga ovom prilikom posebno čestitati.
Je li vam ovo prvi put da ste se našli na rukama navijača?
- Ovaj klub i navijači su jedno. To sam rekao i prije finalne utakmice. Tako je bilo i prije mene, a bit će uvijek tako. Slogan Hajduk živi vječno nije bez razloga.
Je li vam ovo najdraži trofej u karijeri?
- Ova noć je posebna. Neću je zaboraviti. Ova strast ljudi za klubom, nogometom, njihova povezanost je nevjerojatna. Ovo je najveće slavlje koje sam doživio u životu.
Uvijek djelujete smireno. Jeste li pripremili nešto za proslavu naslova?
- Nije to za mene. Sretan sam zbog svih. Želim reći da je Rijeka bila dostojan protivnik. Imam respekt prema njihovom treneru. Sutra idem put Pariza sa sinom gledati finale Lige prvaka, a onda ću se odmoriti za iduću sezonu.
