Nakon niza godina ponovno smo na poljudskoj ljepotici gledali jedan zanimljiv, neizvjestan derbi Hajduka i Dinama.
Konačni rezultat (1:1) realni je ishod s obzirom na sve ono što se događalo na zelenom travnjaku.
Gosti su bili bolji u prvom dijelu, kada su zabili jedini zgoditak poslije pogreške Fosattija, koji i na utakmici protiv Rijeke pomogao momčadi s Rujevici da zatresu mrežu Kalinića, ali ta pogreška u konačnici nije nanijela štetu, jer je Hajduk slavio rezultatom 3:2.
Domaći su izjednačili u finišu prvog poluvremena, stigli do poravnanja golom Livaje i to poslije kardinalne pogreške stopera modrih Lauritsena.
Susret je bio puno značajni za hajdukovce nego za dinamovce, jer domaćini traže put do Europe dok gostima Osijek teško može nauditi u obrani titule prvaka.
Stoga je bilo vidljivo da su Splićani u prvom dijelu bili nervozniji, ulog je bio veliki.
Nakon Majerova pogotka gosti su se povukli u obrani, bijeli su zagospodarili travnjakom, imali su bolje prilike, no Livaković je bio na visini zadatka.
Na kraju je Hajduk imao meč-loptu, Diamanatkos je u sudačkoj nadoknadi loptu poslao na gredu.
Izgleda da je trener Tramezzani napokon shvatio da njegova momčad treba igrati jedino i isključivo napadački pa makar na drugoj strani bio Dinamo, koji ima odličan igrački kadar.
Na trener je momčad koja je pobjedila Rijeku, vidjeli smo niz kvalitetnih dodavanja, odličnih poigravanja, Livaja je ponovo bio glavni arhitekt najboljih poteza.
Livaja je bio uvjerljivo najbolji igrač na travnjaku, još se jednom potvrdilo da kada igra Livaja, igra i Hajduk.
Uz njega pohvale pripadaju mladom Biuku, koji je odigrao kao da iza sebe ima nekoliko prvoligaših sezona, a tek nekolicina prvoligaških utakmica.
Ako se Hajduk ne uspije plasirati u neko od europskih natjecanja, Jakobušić i Nikoličius trebaju sjesti i donijeti odluke koje će vratiti klub na staze slave.
Čistka svlačionice je prva na redu, prije toga trebaju pronaći trenera koji će znati upravljati „bilim brodom, bilim tićima“.
