Prvi put nakon odlaska s Hajdukove klupe oglasio se Igor Tudor. Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
Zahvaljujem Klubu što mi je pružio priliku proživjeti dvije nezaboravne godine na mjestu trenera momčadi za koju navijam i koju volim od rođenja. Sigurno je u tom razdoblju bilo puno lijepih ali i teških trenutaka, međutim uvijek će duboko u meni ostati urezano osvajanje Hrvatskog kupa na Maksimiru, nezaboravne proslave pobjedničkih zgoditaka (posebno onog u Kranjčevićevoj), prošlosezonska euforija naših dobrih igara, nažalost utišana ne našom krivnjom, golema podrška i simbioza s navijačima koju smo svi osjećali. Odlazim ponosan na svoj rad, svjestan da uvijek može biti bolje, ali dobiti priznanje u ovome gradu, makar samo i u jednom razdoblju, vrijednost toga znaju samo oni koji su odrasli i žive u ovoj sredini.
Ovim putem zahvaljujem svima koji su mi poslali poruke podrške, posebno hvala svima koji su radili sa mnom u proteklom razdoblju, a najveća hvala mojim igračima. Zajedničko pismo podrške i sve ono što je u njemu napisano, a kojeg su mi igrači uputili nakon što sam podnio ostavku, najveća je istina i svojevrsna satisfakcija i potvrda svega onoga što sam želio biti kao trener i čovjek, i jedino meni bitno u cijeloj ovoj priči. A vrijeme će, kao i uvijek, pokazati sve.
Nisam više trener Hajduka, ali ostajem njegov veliki navijač. Svojem nasljedniku, igračima i Klubu želim puno sreće u budućem radu.
