Znam da će se najvatrenijim navijačima Hajduka dignuti kosa na glavi kada pročitaju moje pitanje upućeno prije svega čelnicima kluba, predsjedniku uprave Marinu Brbiću, savjetniku predsjednika uprave Mariju Staniću te sportskom direktoru Ivan Kepčiji:
- Zaslužuje li Igor Tudor i dalje biti trener Hajduka?
I spomenuta trojka, istina sportskog direktora Kepčiju tu se najmanje pita, snosi dio odgovornosti za trenutno stanje, prije svega igre koje pruža momčad Hajduka.
Oni su izabrali Tudora za trenera!
Smjenili su Damira Burića uz obrazloženje da se stvorila negativna atmosfera oko kluba i u momčadi u trenutku, kada su bijeli bili na drugom mjestu na tablici.
Preuzeli su u tom trenutku veliku odgovornost za daljnju budućnost kluba, dakako prije svega na rezultate.
Istina, do kraja prvenstvene utrke je ostalo još sedam kola, Hajduk je još uvijek u otvorenoj borbi za drugu poziciji koja je glavni cilj sezone.
Igra momčadi ne ulijeva niti malo povjerenja u konačni ishod.
Da se vratimo novom porazu Hajduka.
Ovo je četvrti poraz od kako je Tudor preuzeo momčad, izgubili su od Slaven Belupa i Rijeke u gostima, kod kuće se poraženi od Dinama i Varaždina.
Poraz od Varaždinaca je najbolniji, posebice zbog toga jer su gosti ponizili Hajduk u prvom dijelu, imali vodstvo od 3:0, Hajduk je bio momčad bez glave i repa.
Kao što je Tudor rekao poslije utakmice, možda bi bilo bolje da su igrali kako seljačka momčad, a da su pobijedili.
Osramotili su se svi, od Tudora do zadnjeg igrača koji se zaigrao, uz izuzetak Vuškovića, Dimitrova i donekle Caktaša.
Najveći krivac za poraz je Igor Tudor.
Puno i previše bi nam trebalo prostora kada bi se upustili u analizu igre, prije svega u impostaciju momčadi.
Prije dvoboja najavio je Hajdukov trener kako će od prve minute priliku napokon dobiti Nejašmić, Eduok, Čolina, Vušković.
Nismo imali prilike čuti njegovo pojašnjenje zbog čega im je pružio priliku od početka susreta, je li htio pokazati da nemaju mjesta u njegovoj igračkoj ruži ili se pokušava nekoga prodati.
U tri utakmice koje su bijeli odigrali nakon nastavak prvenstva, Tudor je na svakoj dobrano ispremješao početnu jedanaestoricu.
U srazu sa Varaždincima izmislio je Juranovića na poziciji desnog stopera iako je na raspolaganju imao Dimitrova i Radića.
Ako je bugarskog stopera Dimitrova uveo u drugom dijelu, zašto nije igrao od početka?
Dolčeka koji nije bio među najlošijima, izvukao je u 37. minuti i tako ga je dobrano obezvrijedio.
Vratar Posavec još se jednom nije istaknuo, istina obranio je neke udarce, ali prva dva gola gostiju idu na njegovu dušu.
Koliko je strateg domaćima izmješao momčad, najbolje oslikava situacija sa mladim Brnićem koji je zauzeo poziciju na desnom boku kada je ušao, kraj sramotnog poraza dočekao je na poziciji lijevog bočnog. Svašta!
Ne sjećamo se netko tako "razbio" Hajduk na Poljudu kao što su to uradili igrači Varaždina.
Gosti su posljednji puta slavili na poljudskoj ljepotici, tada pod imenom Varteks, 3. svibnja 2009. godine, pobjedili su sa 1:0 golom Matije Smrekara.
Nitko pa ni Tudor, koji iza sebe ima sjajnu igračku karijeru, ne smije se poigravati s Hajdukom.
U narednom kolu bijeli gostuju kod Lokomotive.
Možebitni poraz mogao bi značiti novi kraj za Igora Tudora.
