Hajdukovci su se u četvrtak nakon odrađenog jutarnjeg treninga, te zajedničkog ručka zaputili autobusom do Zagreba.
U petak ujutro putuju prema svojoj stalnoj zimskoj destinaciji, Belaku u Turskoj.
Dogovorene su četri utakmice, protivnici su Grashoppers (14. siječnja), Honved (17. siječnja), Vardar (20. siječnja), Dinamo Kijev (24. siječnja).
Igor Tudor će na tim utakmicama uigravati sustav igre 3-5-2.
Koliko će igrači brzo "uhvatiti" njegove zamisli, vrijeme će pokazati.
Inaače, Hajdukov strateg na put je poveo 28 igrača: četri vratara (Posavec, Ljubić, Matijaš, Blažević) i 24 igrača (Hamza, Nejašmić, Kreković, Ismajli, Juranović, Simić, Čolina, Dolček, Bradarić, Jurić, Teklić, Caktaš, Jairo, Jradi, Bulos, Delić, Tahiraj, Jakoliš, Blagaić, Kalik, Vučur, Vušković, Radić, Dellova).
Na popisu nema novih imena, možda ih bude tijekom turskih priprema.
Od igrača koji su u prvom dijelu bili u kadru nema ozlijeđenog desnog bočnog Bašića te mladog čuvara mreže Baždarića, koji je proljetni dio sezone odraditi na posudbi u nekom od obližnjih drugoligaša.
Savjetnik predsjednika kluba Marina Brbića za sportsku politiku, Mario Stanić, i sportski direktor Ivan Kepčija u dogovoru s trenerom Igorm Tudor pokušavaju naći igrače, koji bi trebali osnažiti momčad u borbi za drugu poziciju koja vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka.
Sportski direktor Kepčija obznanio je da momčadi trebaju jedan stoper i napadač.
Nema nikakve dvojbe da momčadi treba pravi, klasični strijelac.
Bez takvog profila igrača Splićanima neće biti lako u borbi s Rijekom, Osijekom, Lokomotivom pa i Goricom za drugu poziciju.
Klasnog strijelca u HNL-u nema, Stanić i Kepčija okrenuti su inozemnom tržištu.
Rasnog strijelca treba dobro platiti, Hajduk ima toliko novaca da mu se više isplati kupiti jednog pravog nego dvojicu, trojicu polovnih napadača.
U ovom trenutku dovođenje još jednog stopera nije nužno, uz Ismajlija i Šimića tu su dvojica mladih stopera, Vušković i Radić.
Hajduk jje bio najbolji kada su "bili" dres nosila "naša dica", posebice sedamdesetih (Katalinić, Džoni, Buljan, Peruzović, Šurjak, Jerković...) i devedesetih godina, kada su bijeli zadnji put ozbiljno igrali Ligu prvaka (Gabrić, Štimac, Asanović, Vulić, Rapaić, Andrijašević, Mornar, Pralija...).
