Posljednu titulu prvaka Hajduk je osvojio u sezoni 2004/05, od tada punih 18.godina bijeli i njihovi vjerni navijači očekuju naslov najbolje momčadi na prvoligaških travnjacima.
Iza Splićana je još jedna neuspješna sezona, istina u ovom trenutku prvoligaška, jer ih čeka još finalna utakmica Kupa Hrvatske sa Šibenikom na Rujevici 24.svibnja.
I da osvoje tu „kantu“ i obrane naslov probjednika iz prošle sezone, sezona bi bila neuspješna.
Rabuzinovo sunce ionako se smatra utješnom nagradom, za malo iskupljenja za sve što su pogrešno uradili tijekom prvenstva.
Nema potrebe trošiti riječi na nedjeljni derbi u kojem je Dinamo na prepunoj poljudskoj ljepotici obranio titulu prvaka, jedino što se treba notirati jest da su do nove titule došli pred navijača bijelih, a to je za njih najteži životni poraz.
Da se vratimo budućnosti Hajduka, sasvim je izvjesno da je potreban remont na svim razima kluba.
Ovakav Hajduk je djelo predsjednika Lukše Jakobušića i sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa, tijekom sezone promjenili su tri trenera, prvi je „pao“ Valdas Dambrauskas, nisu vjerovali njegovom privremenom naljedniku Mislavu Karoglanu koji nije dobio placet da vodi momčad iako nije izgubio niti jednu utakmicu, vodio je momčad na 12 utakmica.
Prije početka drugog dijela doveli su Ivana Leku uvjerni da on može momčad doveti do titule prvaka, sada bi ga se mnogi rado odrekli.
Igrački kadar je priča za sebe, toliko krivih poteza, mantra da bi trebali igrati Livaja i deset bihi tića je za neku humorističku emisiju.
S mladima se ne osvajaju prvenstva.
I možda najvažnija stvar, treba se dobro pripaziti da ne propadnu Vušković, Pukštas....
Naime mladi stoper Vušković, oko kojeg se vrte navodni milijuni eura već je pomalo krenu krivim putem, točnije vode ga na pogrešan način.
Hajduk i naredne sezone neće osvojiti titulu prvaka ako na okupu ostanu isti ljudi, koji ne znaju kako se postaje prvakom.
