Poslije dva uzastopna poraza od Istre 1961 na Poljudu, te od Gorice na gostovanju, dvoboj s Lokomotivom bio je od presudne važnosti za nastavak sezone.
Posebice što je tijekom tjedna procurila istina neslužbena informacija o navodnim razmiricima među igračima.
U takvom okruženju nikome, posebice stručnom stožeru i igračima, nije bilo lako izaći na dvoboj sa „lokosima“ koji su neugodna momčad za bijele, godinama su bili „crna mačka“.
Trener Leko iznenadio je početnim sastavom, nakon 11 mjeseci prvi puta je krenuo stoper Elez, od prve minute igrali su Mikanović, Benrahou, Dajaku.
Prvih 45 minuta bili su negledljivi, jednu izglednu priliku imali su gosti u samoj završnici susreta, kada su istrčali kontru 2 prema 1, no Uremović je uspio spasiti.
Već nakon desetak minuta Leko je vidio da utakmica postaje neizvjesna, njegov odlazak mnogi su počeli zazivati poslije poraza od Gorice.
Reagirao je Leko promjenom trojice igrača, Mikanovića, Sigura i Dajakua odmjenili su Moufi, Žaper i Trajkovski.
Sahitija je s desnog prebacio na lijevi bok, Hajduk se pokrenuo, zaigrao je brže i nešto bolje.
Upravo je Sahiti s lijevog krila ušao u sredinu i s vrha kaznenog prostora postigao jedini gol.
Tako je donio malo mira u svlačionicu, posebice treneru Leki, pred najveći hrvatski derbi, sraz sa Dinamom koji se igra 1. listopada na Poljudu.
S ovakvom igrom Hajduk teško može pobjediti Dinamo.
