Igor Pajač u razgovoru za Sportske novosti iznio je svoje viđenje događanja suđenja u polufinalnoj utakmici između Rijeka i Osijeka (3:2):
- Ovo je jednostavno katastrofa. Ne samo za mene, nego i za moju obitelj. Nikako nije dobro, kad god otvorim internet, iskačem kao iz paštete. Najgore mi je što sam predstavljen kao neki lopov, to mi je najgore u životu. A nikada u životu niti kao klinac ukrao žvakaću gumu. Strašno, gdje god da okrenem, sve je totalni kaos. Ljudi iz Osijeka su ulupali mojih deset godina rada kao suca. Ma, užas, odmah sam otišao iz Hrvatske u Mađarsku kako bih pronašao malo mira. Gdje god sam izašao nakon utakmice na Rujevici odmah je nastao kaos. Mogu izaći pred bilo koga i kazati da niti u jednoj situaciji nisam imao lošu namjeru. Nikoga nisam htio zakinuti. To je jedina istina. U ovoj konkretnoj situaciji za koju me pitate, VAR se trebao javiti. Točnije, u toj situaciji sam i tražio pomoć VAR-a. To je krucijalno, kazao je Pajač
Pajač je ovako objasnio zbog čega je pokazao drugi žuti karton Kleinheisleru.
- Taj kontakt za drugi žuti karton po meni je sigurno postojao! Iza toga stojim. I kad sam nakon utakmice razgovarao s mnogim ljudima, oni su potvrdili moje mišljenje. Naravno, pogledao sam i snimke kamera. Ruku u vatru, ma život bih dao da je kontakt postojao. U tom trenutku uopće nisam razmišljao je li osječkom igraču to prvi ili drugi žuti karton, odnosno je li prekršaj ili nije. Igrač Rijeke si je gurnuo loptu, igrač Osijeka je zakasnio sa startom, praktički je uklizao u prazno, ali kažem, dajem život da je djelovalo da je bilo kontakta lijeve noge Kleinheislera i stopala igrača Rijeke! Ukupan dojam je pojačalo to što je igrač Rijeke prenaglasio taj kontakt, tvrdi Pajač.
U 70. minuti Pajač je dosudio kazneni udarac:
- Kratko i jasno. Bio sam, da tako kažem, tristo posto siguran da je jedanaesterac! Meni je ta situacija bila nedvojbena. Vidio sam da je igraču Osijeka ruka odvojena od tijela, da ide u skok, i završila je na glavi suparničkog igrača. E sad, je li ga on pogodio u potiljak ili je ruka kliznula niz glavu igrača Rijeke... Da, tu je mogao pomoći VAR. VAR se tek počeo koristiti, možda je netko bolji na VAR-u, a netko na terenu. Ali, vjerujte, stresna situacija je i u VAR sobi, dodatni je teret što u VAR sobi ne smiješ pogriješiti. Svaka odluka mora biti čista. Nadalje, meni je reakcija igrača Rijeke koji je pao na travnjak pojačala dojam da sam donio pravilnu odluku. Bio sam u komunikaciji s VAR sobom i kazao sam što sam vidio. Da je bila suprotna priča iz VAR sobe, išao bih pogledati snimku. Ali Fran Jović je očito također prepoznao da je bilo elemenata za jedanaesterac. Nije me zvao... Bilo bi očito bolje da me pozvao. Jer ja na terenu donosim odluke u djeliću sekunde, sudim ono što vidim. Da, VAR mi je trebao pomoći i u toj 4. minuti i kod jedanaesterca, jer se do sada pokazao dobar. Bruno Marić i Šetka, Sudačka komisija na čelu s Antom Kulušićem, na početku prvenstva jako su se trudili oko VAR-a, sve je bilo dobro. Ja sam bio u VAR sobi na početku, tri puta sam u Varaždinu asistirao Pejinu kod onih jedanaesteraca, zvao sam ga... Ili na utakmici Rijeka - Hajduk zvao sam Batinića. Međutim, da netko pogrešno ne shvati, ne vadim se na Frana Jovića, niti mislim sve svaliti na njega. Sve je na koncu moja greška, preuzimam na sebe svu odgovornost. Ja sam vodio utakmicu, kaže Pajač.
Na kraju je Pajača osjetio potrebu reći ovo:
- Ispričavam se Osijeku i Rijeci, cijeloj hrvatskoj javnosti, Sudačkoj komisiji koju sam zajedno s predsjednikom doveo u neugodnu situaciju, kompletnom HNS-u. Nema tu nikakve teorije zavjere koja se gura kao istina, to me najviše boli. Zar bi to meni bilo u interesu? Pa pred sobom imam još deset godina karijere, naravno da mi nije u interesu bilo koga favorizirati. Nisam profesionalac, ali se profesionalno odnosim prema svom poslu. Ali smetaju mi zaista te priče oko urota, recimo ona priča da sam delegiran za utakmicu Lokomotiva - Osijek. To delegiranje je određeno prije krize zbog pandemije, trebala se odigrati prije stanke i prije kup-utakmice. Zaista mi je teško što se sve najgore u Hrvatskoj povezuje s mojim imenom, kao da sam neprijatelj "broj 1". Da, ta utakmica će me pratiti čitav život. Ali vjerujem u sebe, ono što te ne ubije, dodatno te ojača, zaključuje Pajač.
