Bauk privatizacije klubova više ne kruži hrvatskim nogometom! Naprotiv, tzv. privatizacija hrvatskih nogometnih klubova uzela je toliko maha da u Ligi 10 samo četiri kluba djeluju kao udruge građana: Dinamo, Lokomotiva, Slaven Belupo i Zagreb.
Dinamo i Lokomotiva formalno nisu povezani, u praksi je Lokomotiva prvoligaška podružnica najbogatijeg hrvatskog kluba. Zdravko Mamić nedavno je najavio početak privatizacije Dinama, što ne znači da će Lokomotiva slijediti primjer matičnog kluba. Sve dok Dinamo bude imao koristi od stvaranja igrača, Lokomotiva će funkcionirati kao udruga građana na čelu koje je Tin Dolički, ugledni odvjetnik i poslovni suradnik obitelji Mamić.
Zagreb i Slaven Belupo različiti su primjeri djelovanja udruga građana u istom upravno-pravnom okruženju. Slaven Belupo je udruga građana iza koje stoji nekoć snažno koprivničko gospodarstvo, klub ima širi društveni značaj pa se klupski čelnici biraju u sprezi s lokalnom politikom. Zagreb djeluje vrlo slično kao i Dinamo, prema načinu odlučivanja zagrebački klubovi su više privatizirani nego profesionalni pogon minhenskoga Bayerna kojim upravlja bavarska udruga građana.
Dražen Medić u Zagrebu i Zdravko Mamić u Dinamo formalno su odgovorni upravnim odborima i skupštinama, koje su uredno evidentirane u uredima za opću upravu. S obzirom na podobnu strukturu članova, skupštine ne služe ničemu drugome nego da na kraju svake godine jednoglasno usvajaju financijska izvješća autoritativnih klupskih čelnika.
Šest klubova u HNL-u postali su sportska dioničarska društva, svaki na svoj način s obzirom na porijeklo temeljnog kapitala. Istra 1961, Rijeka i Split su klubovi u pretežito privatnom vlasništvu. Za razliku od transparetne privatizacije Rijeke (Gabriele Volpi, Social Sport) i Splita (braća Žužul, Skladgradnja), privatizacija Istre 1961 od prvog dana izaziva prijepore.
Formalni većinski vlasnik Istre od 2009. godine postao je Rus Mihail Ščeglov, nekoć profesionalni nogometaš, direktor Spartaka iz Moskve, te direktor i dopredsjednik Himkija, kluba iz istoimenog grada u moskovskoj oblasti. Kuloarska nagađanja da iza vlasnika Istre stoji kapital Vladimira Strelčenka, gradonačelnika Himkija, nikada nisu potvrđena, ni demantirana. Činjenica je da veza postoji, Strelčenko je bio predsjednik kada je Ščeglov bio direktor Himkija. Isto je tako činjenica da je Ščeglov imao velike planove u Istri, a danas klub jedva preživljava od pomoći lokalne samouprave i trgovine igračima.
Hajduk i Osijek su klubovi u većinskom vlasništvu gradova, što je najveći nonsens hrvatske privatizacije. Naime, Split i Osijek praktično su bili prisiljeni klupske porezne dugove pretvoriti u većinske pakete dionica, klubovi su postali javna poduzeća koja se financiraju sredstvima iz gradskih proračuna. Zadar je zadnji postao sportsko dioničarsko društvo u većinskom vlasništvu Grada Zadra s tom razlikom da grad ima jakog partnera u suvlasniku Reni Sinovčiću.
Sinovčić je godinama vodio Zadar kao vanjski savjetnik, koji je plaćao sve i odlučivao o svemu isto kao Medić u Zagrebu i Mamić u Dinamu. Zanimljivo, Sinovčić je ulaganja u klub pretvorio u potraživanja koja su prije privatizacije dosegnula iznos od oko 25 milijuna kuna. Sinovčić je potraživanja pretvorio u dionice i postao najveći klupski dioničar uz Grad Zadar. Prema neslužbenim informacijama, Sinovčić uskoro namjerava otkupiti dio gradskih dionica i postati većinski vlasnik kluba.
Ulaskom u EU privatizacija hrvatskih klubova očito postaje pravilo u kojemu jedino nema jasnih pravila kada se utvrđuje porijeklo novca.
