Svjedočenje Luke Modrića u slučaju Zdravka Mamića izazvalo je svakojake reakcije, kada je hrvatski reprezentativac objasnio kako se dijelio novac od njegova transfera iz Dinama u Tottenham.
U konkretnom slučaju za tužiteljstvo je sporan aneks ugovora između Dinama i Modrića potpisan naknadno. Najbolji hrvatski nogometaš promijenio je iskaz tijekom svjedočenja.
U odnosu na prvi iskaz koji je istražiteljima dao 2015. godine. Modrić se danas više ne sjeća detalja vezanih za potpisivanje aneksa ugovora, što je bilo dovoljno da se najsjajnija zvijezda hrvatskog nogometa nađe u medijskom blatu.
Ukratko, transfer ukupno vrijedan 22 mil. eura dijelili su Dinamo i Modrić u omjeru 50 prema 50 posto. Tottenham je uredno platio porez kao i svaki kupac.
Temeljem građanskog ugovora između Modrića i Mamića, bivši igrač Dinama isplatio je bivšem izvršnom dopredsjedniku Dinama u kešu 50 posto svoje zarade od transfera.
Što se tiče suđenja Mamiću, zapanjuje razina licemjerstva u javnom prostoru.
Mamićevo poslovanje javna je tajna više od dvadeset godina. Najuspješniji hrvatski nogometni menadžer svih vremena nikada nije krio što radi još iz razdoblja kada je njegova menadžerska agencija MSA zastupala interese četrdesetak igrača i desetak trenera.
Isto tako Mamić nikada nije krio što radi otkada je postao čelnik Dinama, kojemu je u proteklih petnaestak godina donio izravnu zaradu od oko 250 mil. eura što nitko ne spominje tijekom suđenja. Jedino je važno da je Mamić udrugu građana Dinamo navodno oštetio dok je naplaćivao provizije od igrača s kojima je imao potpisane tzv. građanske ugovore.
Mamić je uvijek tvrdio da Dinamo nije oštetio ni jednu lipu na transferima što se pokazuje istinom tijekom svjedočenja Luke Modrića i Dejana Lovrena. Mamić je svoju proviziju od transfera naplaćivao od igrača, a ne od Dinama.
U konkretnim slučajevima USKOK bi trebalo jedino zanimati jesu li plaćeni svi porezi na transfere igrača kao što zanima španjolsko tužiteljstvo u slučajevima utaje poreza Lea Messija i Cristiana Ronalda.
Španjolsku državu ne zanima što Messi i Ronaldo rade sa svojim novcem sve dok plaćaju poreze.
Moralizirati o tome je li Modrić trebao isplatiti pedeset posto svoje zarade Mamiću ili nekom drugom, može se samo u hrvatskom javnom prostoru u kojemu ne postoji granica između etike i etiketiranja.
Druga je stvar kako je Dinamo poslovao preko off-shore firmi.
USKOK sumnja da je Zdravko Mamić dogovarao fiktivne ugovore između Dinama i stranih tvrtki iz Velike Britanije, Švicarske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Svetog Vincenta i Grenadina, Belizea, Hong Konga, Gibraltara i Sjedinjenih Američkih Država.
Optužbu da je Dinamo na taj način naplaćivao nepostojeće usluge posredovanja prilikom transfera igrača, odnosno, da su inozemne tvrtke ispostavljale račune za nepostojeće usluge koje je Dinamo plaćao, tek treba dokazati.
U nogometnom biznisu takve su transakcije uobičajene u državama labavije porezne kontrole poput Španjolske, gdje je transfer Neymara iz Santosa u Barcelonu izazvao medijsku buru zbog koje je predsjednik Sandro Rosell podnio ostavku.
Slično kao u slučaju Dinama i Modrića, Santos je dobio samo dio Neymarova transfera.
Od 57 mil. eura koliko je iznosio transfer, prema ugovoru 17 mil. eura pripalo je Santosu. Ostalo je pripalo tvrtki N&N u vlasništvu Neymarovih roditelja.
Ništa ne bi bilo sporno da Barcelona s tvrtkom N&N nije sklopila još nekoliko ugovora čime se iznos transfera popeo na 86,2 mil. eura.
Španjolsko tužiteljstvo sumnja da se radi o pranju novca i prikrivenoj dobiti na koju nije plaćen porez, komplicirani pravosudni proces traje već četiri godine.
