Pet godina bio je standardni član Rijeke. Njegove Rijeke. Siniša Linić, domaći dečko s Grobnika, bez obzira na putešestvije u karijeri, Kantridu je uvijek doživljavao vlastitim domom. Ponekad ni doma nije sve idealno, ponekad svađe i razmirice rezultiraju prekidom.
Takav scenarij okusio je i Linić. Nakon 135 nastupa za Rijeku i 14 pogodaka, zbog neslaganja s tadašnjim predsjednikom "bijelih" Robertom Ježićem, Linić je praktički bio prisiljen napustiti Rijeku. Iako to nije želio, iako to nije bio njegov izbor, na kraju izbora - nije imao. Kada je potpisao za Hajduk, od ljubimca Rijekinih navijača postao je nepoželjan lik u riječkim nogometnim razgovorima. Barem u onom dijelu radikalnijih ljubitelja Rijeke, koji mu nisu mogli oprostiti odlazak na Poljud.
{jb_blackbox-right}Karijera Siniše Linića
Rođen 23. kolovoza 1982. u Rijeci
1999-2001 Rijeka (2 nastupa / 0 golova)
2001 - 2002 Orijent (23/3)
2002 - 2007 Rijeka (133/14)
2007 - 2009 Hajduk (40/4)
2009 - 2010 Bnei Yehuda (29/1)
2010 - 2011 Istra 1961 (21/5)
2011 - ? Koper{/jb_blackbox-right}
- Tako je, valjda, moralo biti. Ne, nisam htio otići, ali poklopilo se da me tadašnji predsjednik nije želio... Što sam mogao napraviti? Rijeku volim, to je moj klub, ali od nečega sam morao živjeti. Kada je stigla ponuda Hajduka, nisam previše razmišljao, odlazak na Poljud, bez obzira na sve, nisam smio odbiti, prisjeća se Linić tih dana.
- Nije mi bilo lako, ali takva je sudbina mnogih nogometaša. Morao sam se prilagoditi, misliti na sebe, svoju obitelj, koja mi je u konačnici najvažnija i za koju bih napravio sve, samo da bude sretna i da im ništa ne nedostaje.
U Hajduku je odigrao 40 utakmica, zabio je četiri pogotka, a onda ga je put odveo u Izrael. U klubu "nezgodnog" imena, Bnei Yehuda, zadržao se jednu sezonu, a potom je pomalo neočekivano završio u Istri. Iako je bilo kontakata s Rijekom...
- Da, zvao me tadašnji trener Elvis Scoria, ali dalje od preliminarnih razgovora nismo otišli. Ne znam zašto se nije "dublje" zagazilo u pregovore, nisam previše inzistirao, Istra je bila korektna i umjesto na Kantridi, završio sam u Puli.
Onda je stigao Koper, prošlog ljeta. Tada više nije bilo kontakata s Rijekom?
- Ne. sada sam u Sloveniji, Kopru, držim se, ne dam se, iako ponekad "dišem na škrge", ha, ha... Šalim se, sve je u redu, Koper ima savršene uvjete, posložen je na svim razinama, imamo sjajan stadion, pomoćne terene za treniranje... Zaista mi je odlično ovdje. Komparacija s hrvatskom ligom? Teško mi je reći, jer dugo me nema u hrvatskom nogometu, ali da su uvjeti u Kopru fantastični, to nije sporno. Osobno, pogotovo kada pogledam posljednja događanja u Hrvatskoj; izbacivanje Varteksa u najniži rang, neodigrane utakmice, financijske probleme klubova, čini mi se da je u Sloveniji ipak bolje. Ne žalim se, to je jedino bitno.
Vratio se još malo u prošlost, prisjetio se sjajnih dana na Kantridi. Kao nagrada za kontinuitet kvalitetnih igara 2006. godine stigao je i poziv za nacionalnu momčad. Tadašnji izbornik "vatrenih" Zlatko Kranjčar pozvao je Linića na Carlsberg Cup.
- Eh, to su bili dani... Ne samo zbog nastupa u reprezentaciji, nego općenito, jer smo u Rijeci imali sjajnu momčad i rezultate. U dvije sezone (2004./2005 i 2005./2006.) osvojili smo dva kupa, drugo mjesto u prvenstvu. Baš smo bili dobri, uživao sam igrajući za tadašnju Rijeku.
Rijeku, naravno, prati i danas. Bio je na nedavnom Jadranskom derbiju na Kantridi, kada je Hajduk, vjerojatno lakše nego ikada, dobio Rijeku 3:0.
- Što sam vidio? Puno mladih igrača i puno problema. To je bila prva utakmica Dragana Skočića, nakon smjene Ive Ištuka, tako da je i tu bio dodatan pritisak. Ma, nema smisla da ja sad analiziram Rijeku, jer nisam previše upućen. Samo se nadam da će sada, kada je stigao privatan kapital, klub konačno krenuti prema boljim danima i statusu kakav, objektivno, zaslužuje.
Vaš povratak na Kantridu?
- Ne bih o tome. Bit će što mora biti. Što god ljudi pričali i mislili, Rijeka je moj klub, u kojem sam odrastao.
