Pet razloga zbog kojih je Dinamo u Ligi prvaka doživio blamažu na tribinama

Srijeda, 19. rujna 2012. 16:35 Napisao/la  ZG

Malo je takvih "mazohista" koji bi izdvojili osjetan novac samo zato da bi promatrali unaprijed siguran poraz i gledali kako se usred Lige prvaka uče razni "brozovići"…

Zagrepčani ne vole nogomet, Zagrepčani ne vole Dinamo, Zagrepčani ne prepoznaju vrijednost Lige prvaka… Brojne su teze naslonjene na mizeran posjet maksimirskoj utakmici Dinama i Porta na startu Lige prvaka.

Brojači su se zaustavili na 4.683 gledatelja što je, kako su primijetili dosjetljivi veseljaci na forumima, manje nego na Paradi ponosa… Ali, ako Zagrepčani ne vole nogomet i(li) Dinamo, zbog čega ih se svojedobno skupilo čak 18.000 na maksimirskoj utakmici protiv Međimurja ili čak 15.000 na dvoboju protiv Kamena Ingrada? Zbog čega ih je, naposlijetku, protiv bugarskog Ludogoreca bilo 25.000, protiv moldavskog Sheriffa 20.000, protiv Maribora 22.000…?

Brzopoteznom analizom, razgovorom s Dinamovim drukerima, polemiziranjem s onima koji su bili u utorak na stadionu i s onima koji nisu, filtrirali smo pet osnovnih razloga zbog kojih je Dinamo doživio blamažu na tribinama.

Razlog prvi: to je barem jasno - cijena ulaznice. Paket za sva tri dvoboja koštao je 999 kn za mjesto na donjoj zapadnoj tribini, po 699 kn za istočnu tribinu i gornji dio zapadne te 399 kn za mjesto na sjevernoj tribini. Ako, k tome, gledatelj dolazi iz drugoga grada, u taj trošak ulaze i benzin, cestarina, ručak… Nadalje, mnogo je onih koji su htjeli kupiti paket ulaznica, ali su odustali zato što ne žele ići sami. Pritom nisu našli nikoga tko je spreman odjednom platiti 700 kn za istočnu ili 1000 kn za zapadnu tribinu. Ukratko, da bi otac došao s djetetom, morao bi odjednom izdvojiti 2.000 kn za zapad. Zašto za zapad? Pa, zato, jer više nije siguran hoće li se ekstremna navijačka skupina smjestiti na sjeveru ili na istoku. Jedan je Dinamov fan ujedno i obožavatelj Metallice. Na upit koliko bi bio maksimalno bio spreman izdvojiti za ulaznicu Metallicina koncerta, a koliko za, primjerice, utakmicu Dinama i Reala, brzo je odgovorio: Maksimalno 250 kn. Evo, neka bude 300 kn! A koliko bi izdvojio za dvoboj protiv Porta? Stotinu! Možemo, dakako, raspravljati jesu li njegovi odgovori pravi orijentir, ali svaku je raspravu, zapravo, zaključila utakmica protiv Porta.

Sporni brojači ulaznica
U cijeloj su toj priči, istina, donekle problematični i kentauri, dakle brojači ulaznica. Sumnja u njihovu vjerodostojnost traje od ranije, preveliki je odmak od zbroja gledatelja do stvarnoga stanja. Primjerice, u utakmicama u kojima je nedvojbeno bilo najmanje 10.000 ljudi, brojači su ponudili podatak o upola manje gledatelja. Uostalom, na nedavnoj su se utakmici protiv Osijeka čak i pokvarili pa su gledatelji dvadesetak minuta bespomoćno čekali na ulaz. U utorak je protiv Porta donji dio zapadne tribine bio gotovo pun, a kad tome pridodamo i gledatelje s ostalih tribina, jasno je da je bilo znatno više od "prebrojanih" 4.683 gledatelja. No, da ih je bilo i 7.000 ili 8.000, brojka je svejedno mizerna i nimalo ne mijenja cijelu priču.

Razlog drugi: Dinamovi rezultati. Nitko ne očekuje da maksimirski klub može parirati Manchester Unitedu, Bayernu, Realu, Barceloni… Ali, isto tako nitko ne želi niti drugi ekstrem. Dinamo je lani, gledamo li učinak unutar jedne sezone, bio statistički najslabija momčad u povijesti Lige prvaka! Štoviše, maksimirska družina ove sezone osmi put u ovom stoljeću sudjeluje u skupini nekog europskog natjecanja. U tom je razdoblju odigrala 16 utakmica na svom terenu i upisala grozomornih 10 poraza uz 3 pobjede i 3 remija. Plavi su svladali belgijski Beveren, nizozemski NEC Nijmegen i španjolski Villarreal, remizirali protiv nizozemskog Heerenveena, Basela i belgijskog Bruggea propustivši iskoristiti 11-erac za pobjedu. No, redom su ih usred Maksimira torpedirali HSV, Spartak Moskva, Anderlecht, dvaput Ajax, Temišvar, PAOK, Real Madrid, Lyon i sad Porto. Malo je takvih "mazohista" koji bi izdvojili osjetan novac samo zato da bi promatrali unaprijed siguran poraz i gledali kako se usred Lige prvaka uče razni "brozovići"…

Razlog treći: ekstremna je navijačka skupina u zadnje vrijeme preselila na istočnu tribinu. "Domicilna" im je pozicija na sjeveru, ali otkako je klub ondje razvukao zaštitnu mrežu kako bi spriječio pokušaje bacanja baklji na teren, stadionski su se ratnici preselili na istok što je uvelike otjeralo ostale gledatelje.

Razlog četvrti: suženi dotok informacija. Pa, zar smo doista mogli kupiti pojedinačne ulaznice? Kad?!, zavapio je Dinamov navijač iz Pešćenice, zagrebačke četvrti u neposrednom susjedstvu maksimirskoga stadiona. Istina, da se malo potrudio i svratio na klupsku službenu web stranicu, doznao bi da je Dinamo pustio u optjecaj i pojedinačne ulaznice. Međutim, službena internetska stranica nije dovoljna da bi takva, za klub vrlo važna informacija, doprla do šireg kruga ljudi. Mnogi su nam se požalili da bi bili spremni izdvojiti 400 kn za zapad ili 300 kn za istok, koliko je iznosila pojedinačna tarifa za dvoboj protiv Porta. To bi značilo da bi za sljedeću utakmicu protiv PSG mogli čekati novu plaću. Dakle, nije im svejedno hoće li odmah morati izdvojiti 1000 kn ili, pak, svakog mjeseca platiti po jednu ulaznicu. Štoviše, slabašan dotok informacija očituje se i u tome da mnogi navijači uopće nisu znali da je nedavna prvenstvena utakmica između Dinama i Osijeka na rasporedu bila u petak, a ne u subotu.

Razlog peti: sama najava da će u prvih 11 zaigrati mladi Miroslav Brozović automatski vuče analogiju s hrvatskom reprezentacijom i već mnogo puta opjevanim "slučajem Radošević". Doista, koja je razlika između Radoševićeva "pada" u udarnu postavu protiv Belgije i Brozovićeva "pada" u udarnu postavu na startu Lige prvaka? Taj je Brozović, istina, igrao solidno u Lokomotivi. Dakle, solidno i ništa više od toga. U međuvremenu je Dinamo iz smiješnoga razloga potjeralo Jerka Leku i Nikolu Pokrivača i na taj način u prvih 11 odjednom otvorio mjesto Brozoviću. Mladom je nogometašu, dakako, ovo bila prva utakmica u udarnoj postavi, a druga ukupno. Nadalje, Trener Ante Čačić toliko je premiješao momčad da je Sammir gotovo igrao centarfora. To ujedno znači da je Dinamo protiv Porta istrčao sa sastavom i rasporedom u kakvom nikad nije igrao i da je jasno da tu nema nikakvog automatizma igre, nema uvježbanih kretanja, križanja, ubacivanja u prostor, jasnih koridora kojima treba kolati lopta.

 

Koristimo kolačiće
Na našoj web stranici koristimo kolačiće. Neki od njih su neophodni za rad stranice, dok nam drugi pomažu poboljšati ovu stranicu i korisničko iskustvo (kolačići za praćenje). Možete sami odlučiti želite li dopustiti kolačiće ili ne. Imajte na umu da ako ih odbijete, možda nećete moći koristiti sve funkcije stranice.