Nenad Bjelica proslavio je u Zagrebu 42. rođendan i sam sebi zaželio prigodan dar.
- Za rođendan želim da se moji igrači bore kao lavovi, da ostvare rezultat koji će nam dati šansu u uzvratu i onda kod kuće popraviti taj rezultat i ući u Ligu prvaka, rekao je Bjelica.
Da bi mu se rođendanska želja ispunila, trebat će nešto pitati i kolegu an klupi Dinama Krunu Jurčića, koji prema općim procjenama im bolju momčad:
- Svi pokazatelji govore da je Dinamo favorit, imaju stvarno dobre igrače, doveli su kvalitetne igrače koji su obogatili Dinamovu igru. Možda je u tome naša šansa, nisu uigrani kao mi i mi se nadamo da će ta činjenica biti prednost, jer mi imamo uigranu momčad koja je osvojila prvenstvo. Mnogim igračima ovo je prva šansa za Ligu prvaka, i žele to iskoristiti. Opasnost nam vreba sa svih strana, Soudani, Fernandes opasan jedan na jedan, Čop... Kada sam govorio o našim šansama kazao sam da ćemo biti najbolji sredinom kolovoza i ispostavilo se da sam bio u pravu. Igrali smo odlično protiv Wiener-Neustadta, igrali presing svih 90 minuta. Nije isto protiv Dinama, jer Dinamo je bolja momčad, vidjet ćemo kako će to funkcionirati. Moje momčadi nikad nisu igrale zatvoreno, to nije moja nogometna filozofija. Došli smo u Zagreb igrati ofenzivno, zabiti gol, došli smo po pobjedu. Taktički ćemo morati perfektno igrati da bismo neutralizirali njihove igrače. Sigurno nećemo napadati s 11 igrača, znamo neke probleme Dinamo. Ali, samo uz 100 posto koncentraciju i disciplinu imamo šansu protiv Dinama. Ali, vjerujem u moje momke i da ćemo pružiti dobru utakmicu, kaže Bjelica.
Nenad Bjelica tvrdi da nema imperativa iako nikada nije kao trener igrao u skupinama Lige prvaka:
- Imperativ je bio osigurati nastup u Europskoj ligi, između dviju utakmica s Islanđanima gotovo nitko ni s kim nije razgovarao, napetost se mogla rezati nožem! Srećom, izbacili smo Islanđane, osigurali europsku jesen i zaradili četiri milijuna eura, što je petina godišnjeg proračuna kluba. I sad mirni čekamo okršaje s Dinamom u kojima možemo mnogo toga dobiti, a baš ništa izgubiti, zaključuje Bjelica.
