Nedavno održano Svjetsko U-17 prvenstvo u košarci ponovo je pokazalo kako hrvatska košarka ima perspektivu. Doduše, taj potencijal često se ne realizira u potpunosti do seniorskog pogona. Ipak, ugodno je saznanje da hrvatski mladići, za razliku od svojih seniorskih kolega, i dalje pripadaju samom svjetskom vrhu. Hrvatska je u Litvi osvojila brončano odličje, demonstriravši kako naslov europskog U-16 prvaka prošle godine nije bio samo bljesak ove generacije. Puleni Ante Nazora Litvu su napustili sa samo jednim porazom (polufinale protiv Australije). Dijelom velikog uspjeha bio je i Riječanin Paolo Marinelli, koji svoju karijeru nakon preranog odlaska iz riječke košarke gradi u Splitu.
- Zadovoljni smo, ali i malo nezadovoljni jer smo mogli pobjediti Australiju u polufinalu. Ali biti treći na svijetu je ipak veliki uspjeh. No, ostaje žal zbog tog poraza. Pogotovo jer smo bolji i igrali bi s Amerikancima što je san svakog igrača, objašnjava Paolo koji je u odlučujućem susret za medalju bio drugi strijelac hrvatske reprezentacije s 13 koševa.
Tijekom osam ogleda sakupio je 236 minuta ili gotovo 30 po susretu (29.5). Zanimljivo, dvije najbolje partije pružio je na otvaranju prvenstva (Argentina) i zatvaranju (Španjolska) kada je ubacio 13 koševa. Prosječno je ubacivao nešto manje od sedam (6,9) koševa i s 4,4 dodavanja po susretu bio daleko najbolji hrvatski asistent.
- Mislim da sam već stekao neko povjerenje stručnoga stožera tako da imam veliku minutažu. Što se tiče mojih igara, iskreno, mogao sam i bolje. Nisam odigrao na razini na koji inače znam igrati. Dao sam sve od sebe da pomognem ekipi, ali objektivno, mogao sam i bolje. Nisam bio na razini s EP prošle godine, dodaje Paolo koji je prošle godine napustio rodnu Rijeku i svoj košarkaški talent počeo razvijati u redovima Splita. Vodstvo Kvarnera 2010 objašnjavalo je kako jednostavno nije moglo pratiti ponudu "žutih", a Rijeka je izgubila jednog od najvećih talenata u posljednjih deset godina.
- Odluka nije bila lagana, ali se zasad pokazala ispravnom. Sve ide dobro i stvarno sam zadovoljan. Dobio sam puno prilika u seniorskoj momčadi Splita. To je nešto na što ne bih mogaoo računati da sam ostao u Rijeci. Ovaku priliku ne bih nikad dobio u Kvarneru. Stekao sam veliko iskustvo. Mislim da sam jako napredovao igrački, nastavlja Marinelli, koji je unatoč odličnom prvom dojmu i dalje jako daleko od sigurne minutaže za prvu momčad Splita. "Žuti" su ušli u regionalno natjecanje što će značiti i pojačanje igračkog kadra. Uz to, na njegovu poziciju nakon duge pauze od ozljede vraća se perspektivni mladi reprezentativac Toni Katić, jedan od najperspektivnijih hrvatskih razigravača.
- Ne ide mi baš na ruku ulazak u NLB ligu. To će biti veliko iskustvo, ali ne znam na koliku ću minutažu moćo računati. Još se vraća i Katić, koji je pravo dijete Gripa i on će morati igrati. Uz to je još i fenomenalan igrač. Tu je i Subotić, koji je već pomalo na zalasku karijere. Mislim da će to biti velika borba između mene i Katića za minutažu. To mi je valjda sudbina. Uvijek imam jaku konkurenciju. Gdje god igram moram se dokazivati. Ali to je i dobro, takve stvari rade igrača, zaključit će Riječanin na privremenom radu u Splitu.
