Rukometašice Zameta svoju su natjecateljsku jesen zaokružile s četiri europske utakmice. Obveza prema Starom kontinentu izvršena je, Riječankama se za sve prikazano u Luksemburgu i Danskoj treba nakloniti.
Od Dudelangea su bile osjetno bolje, ali preko Odensea se nije moglo do proljeća pod kapom Europske rukometne federacije odnosno njenog drugog najeminentnijeg klupskog natjecanja. Kako kaže stara narodna - svaka škola je dobra škola, a od ove danske koju su im igračice Flemminga Larsena održale u subotu i nedjelju mogle bi višestruko profitirati.
Riječke rukometašice zadovoljile su svojom igrom iako to možda konačan zbir rezultata od četrnaest golova zaostatka neće otkriti. Vidjelo se zajedništvo ekipe, igralo se ravnopravno s Dankinjama u osamdeset od stotinu i dvadeset minuta.
Prije pojedinačne ocjene svake od igračica valja napomenuti da se bez Ive Tabar, koju je ozljeda palca spriječila da zaigra u uzvratnoj utakmici, nije moglo kvalitetnije suprotstaviti Odenseu u napadačkom dijelu. Na njeno mjesto uskočila je Lara Židek sa srcem većim od najvećeg brda u Danskoj...
Kako su igrale?
Lijeva krila (Plahinek - Paurević): Rak-ranu je za njih predstavljala norveška reprezentativka Maja Jakobsen u obje utakmice. U obrani je nisu mogle zaustaviti dok su napadi posebice u uzvratu uglavnom bili rješavani na ostalim pozicijama. Lijeva krila znaju bljesnuti na nekoliko utakmica kada su često i faktor odluke. Dojam je da Kristina i Ana mogu dvostruko bolje od izvedbe u Danskoj
Lijeve vanjske (Mičijević - Toto): Udarni Zametov tandem u prvoj utakmici, ako se gleda pozicijski. Aktualna seniorska i bivša juniorska reprezentativka izvrsno se nadopunjavaju u rotaciji, a ono što posebno veseli je povratak Mile u pucačku formu. U prvom poluvremenu prvog ogleda pokazala je da opet može biti ona prava. Ćamila je standardno dobra, Dansku je za razliku od zadnje prvenstvene utakmice protiv Koke odigrala na reprezentativnoj razini. Mičijevićka je zajedno s Teom Bunić najagresivnija u obrani, akcije se rade za nju, a zaustaviti ih mogu samo protivničke vratarke.
Srednje vanjske (Tabar - Židek): Da prvospomenuta nema problema s palcem, Odense vjerojatno ne bi počeo slaviti svoj prolazak već nakon prvog dana. Nezgodan pad u Splitu pretvorio se u pravi hendikep za sastav Zameta koji je u uzvratu ostao na samo četiri potpuno spremne vanjske igračice. Već smo spomenuli Laru Židek, djevojku strahovitog potencijala kojeg još treba nadograditi s mrvicom odvažnosti. Kad se te dvije komponente spoje, gdje će joj biti kraj... Pokazala je da je klasa vječna sjajnim driblingom i prolaskom krajem prvog poluvremena kad joj je zapljeskala cijela dvorana.
Desne vanjske (Milosavljević - Gugić): Dejana je uoči puta na sjever imala problema sa zglobom, oni su očito na sve načine ostali u jednom od aviona za Dansku. Imala je vrlo efikasan vikend, koristila je svaku priliku za pogled prema golu i generalno pokazala da je s pravom vraćena u Zamet. Ako je u to uopće itko sumnjao... Anamarija je pak odradila svoj dio vrlo korektno uz dva pogotka u uzvratnoj utakmici. Jasno da se od nje uvijek očekuje puno, prije tri sezone dovedena je s reputacijom buduće reprezentativke, a taj je status kroz prvo vrijeme opravdavala i u Zametu. Ova pozicija u Zametu već ima dvije kvalitetne igračice, ali i brdo potencijala koji se s vremenom može dodatno oploditi.
Desna krila (Jerčinović - Miočinović): Josipa je u uzvratu objelodanila tezu da to bolje igra što je umornija. Dvije plavuše rođene na isti dan u dvije različite godine vrlo su antropometrijski slične pa samim time imaju i slične uloge. Njihov bi doprinos također valjalo pohvaliti znajući da su Dankinje s obranom 6-0 redovito zatvarale sve kutove njihovog prostora od šest metara ispred vrata. Za notes je i to da njihov učinak, kao i kod lijevih krila ne ovisi uvijek samo o njima. Zamećanke su 'crnim' minutama uglavnom pripremale akcije za vanjske igračice. Glede reprezentativnog angažmana Jerčinovićke, zaslužila ga je i igrama u Danskoj.
Kružne napadačice (Bunić - Bukvić - Karlić): Kapetanica se u društvu Bunićke lavovski borila na crti s danskim gromadama. Uz njenu nepogrešivost s linije sedmerca u oba susreta valja istaknuti i to da su Zamećanke na obranu 6-0 u nemalom broju navrata loptu tjerale na pivotkinje. Ako ne bi bio postignut pogodak, bio bi sedmerac, a to je u krajnjoj liniji bilo jedno te isto. Tea i inače igra u oba pravca; u obrani je redovito jedna od onih koja se ne libi počupati i ući u kontakt. Mlada Karlićka ulazila je onda kad je rezultatsko pitanje bilo riješeno, za njeno iskustvo je krucijalan boravak u Danskoj, uz ekipu u kojoj će stasati.
Vratarke (Šegota - Strukar): Bez trunke subjektivnosti - nema zamjerki na njihove predstave. Jasno je da ne mogu obraniti kontranapad 'dva na nula' u periodu u kojem je ostatak ekipe toliko umoran da se više ne može vratiti u obranu. Šegota je dosta toga obranila u subotnjem prvom poluvremenu, Strukar također bilježi nekoliko efektnih obrana. Iako primljenih 58 golova u dvije utakmice ne odaje dojam da su vratarke odradile dobar posao, one su to uistinu napravile.
Na koncu, treba u cijeloj priči spomenuti Reu Jelenović. Mlado lijevo krilo nije dobilo dopuštenje doktora Stanislava Pehareca za putovanje u Dansku zbog problema s koljenom koje je 'prošetalo' na prijateljskoj utakmici s reprezentacijom Italije. Šesnaesti igrač donio bi dodatnu mogućnost rotacije, Jelenovićka je sigurno nedostajala i kao jedan od bitnih faktora u zajedništvu/kemiji čitave ekipe.
