Riječka delegacija iz Odensea može otići uzdignuta čela. Na europskom predstavljanju u Danskoj izostao je samo prolazak dalje, u osminu finala Kupa EHF-a da sve ostane posloženo u idealan mozaik. Iz tabora Zamećanki znali su odakle im na parketu prijeti najveća opasnost, znali su da moraju pobijediti sebe same da bi svladale svog protivnika. Protiv umora i uz njega prisutne doze nespremnosti za velike europske okršaje se ne može stoga je u rano nedjeljno poslijepodne trebalo stisnuti ruku boljem suparniku.
- Igrali smo protiv brzih i kvalitetnijih igračica. Konstatno mora u tvojoj igri protiv takvih sastava biti prisutan jedan oblik tenzije za sustizanje eventualnog zaostatka i ispravljanje vlastitih pogrešaka. Mi nismo mogli parirati, ali ja ne bih nedjeljnu utakmicu uspoređivala sa subotnjom. U posljednjih dvadeset minuta uzvrata vratili smo našu obrambenu formaciju na 6-0 istovremeno znajući da bi to moglo rezultirati još većim zaostatkom na kraju utakmice. Pokušavali smo, sredinom nastavka smo i izjednačili, a ono što je bila naša rak-rana je bio igrač više. Nikako nismo mogli doći do pogotka u igri šest protiv pet, potkrala se svako malo i kakva tehnička pogreška..., kaže Prosenjak dok opisuje što je sve kumovalo dvama porazima.
Ostaje blagi žal za prvom utakmicom. Sada bi se trenerica vjerojatno vratila u 23. minutu subotnjeg sraza i pomogla Josipi Jerčinović da realizira kontru jedan na nula za nesuđeno vodstvo od 14:8. Iako je teško vjerovati da bi Zametu pomogao baš taj psihološki trenutak, nikome nije zabranjeno maštati. Dankinje uostalom nisu nepobjedive što dokazuje njihov skor u domaćem prvenstvu.
- Žalosna sam jer mislim da je pet golova našeg zaostatka bilo previše s obzirom na to što smo pružili u toj utakmici. Igrali smo jako dobro, imali smo izraženo vodstvo, sve je izgledalo jako dobro. Dogodio se onda pad koncentracije uzrokovan manjkom energije, ali i iskustva pa i neke pogreške koje se u tako ozbiljnim utakmicama ne bi smijele događati, govori Prosenjak.
Hrvatska liga nije na razini danske, igra se puno brže i agresivnije. Upravo bi danski poučak mogao dobro doći Zamećankama u shvaćanju svake sljedeće utakmice. Još su tri do kraja prvog dijela sezone; oglede s Đakovom i Trešnjevkom ne treba preskakati prije nove bitke s Podravkom, vrlo vjerojatno za naslov jesenskog prvaka.
- Moramo imati malo više te njihove požrtvovnosti i generalne agilnosti. Ono što je možda najvažnije, a to je ono što stalno ponavljam - nema laganog protivnika. Dankinje nas niti u jednom trenutku nisu podcjenile, nisu nakon što su povele s pet pogodaka prednosti rekle :"Lako ćemo"! Trebamo držati isti ritam, radovati se svakom dobrom potezu, golu i pobjedi. Ekipa mora uvijek biti složna, željna nadigravanja i pobjede kroz svih šezdeset minuta, zaključuje Prosenjak.
