Mala bara, puno krokodila! Tako bi se otprilike mogao opisati riječki ženski rukomet u jednoj rečenici. Protekle sezone Rijeka je imala dva ženska prvoligaša, Zamet i Orijent Presoflex. Trupe tadašnjeg trenera Zamećanki Drage Žiljka u prvom susretu na Centru Zamet pregazile su Orijent, bio je to težak udarac za igračice trenera Sanjina Lučičanina za koje je sam ulazak u prvoligaško društvo bio zenit njihovih mogućnosti. Orijentašice su, nažalost, u Prvoj ligi plesale samo jedno ljeto, no na oproštaju od prvoligaškog društva ipak su doživjele osobnu satisfakciju pobijedivši na Kantridi starije sestre iz Zameta.
Godinu dana kasnije Zamećanke vode borbu za plasman u Ligu za prvaka, dok Orijentašice hrabro koračaju ka osvajanju prvog mjesta u Drugoj ligi . Napetost između ova dva kluba te stalne prepirke postale su svakodnevica, a glavni akteri u pravilu su treneri odnosno sportski djelatnici koji gledajući se preko nišana na sva zvona pričaju o „suradnji“.
Na koncu postavlja se pitanje gdje je rukomet u cijeloj priči. Rijeka praktički ima dva prvoligaša, dakle široku bazu igračica od koje se već godinama ne može sastaviti ekipa koja bi napravila značajniji iskorak. Da li je to tužno i tko su glavni krivici za takvo stanje prosudite sami jer za odgovor na to pitanje ponovno bi morali izaći iz rukometnih okvira i baviti se lokalnim „ćakulama“ i sitnim interesima.
Većina malo boljih poznavatelja riječkog ženskog rukometa složila bi se da u Rijeci postoji kvaliteta za dva prvoligaša, no nažalost za dva prosječna prvoligaša koji će uzaludno trošiti gradski novac bez značajnijeg rezultatskog iskoraka. Zamet trenutno ima stabilnu financijsku konstrukciju, po tom pitanju predsjednik Luka Denona radi jako dobar posao. S druge strane Orijentu i treneru Sanjinu Lučičaninu nitko ne može oduzeti dobre rezultate u mlađim dobnim kategorijama. Rukometna Rijeka iz te perspektive ima sve preduvjete za stvaranje jakog ženskog kluba koji bi mogao pucati na drugo mjesto iza nedodirljive Podravke, ali..
I laiku je jasno da Orijent Presoflex bez određene financijske konstrukcije ne može igrati Prvu ligu unatoč činjenici što će igračice trenera Sanjina Lučianina izboriti plasman u elitni rang hrvatskog ženskog rukometa. Postavlja se pitanje gdje će sljedeće sezone igrati igračice koje su se već dokazale na prvoligaškim parketima poput juniorskih reprezentativki Dejane Milosavljević i Ene Konte ili brzonogog krila Ivane Juričić. U Lokomotivi, Zelini, Umagu ili će po treći put jurišati drugoligaškim parketima ka naslovu prvaka u dresu Orijenta te se zadovoljavati pobjedama nad ekipama poput Gorice, Zaprešića, Dugog Sela, Senie..
S druge strane prvoligaš Zamet nastavit će s trendom dovođenja igračica iz Sinja, Mostara, Pule.. Ima li ta riječka rukometna priča ikakvog smisla i do kada će riječki ženski rukomet biti rob sitnih interesa određenih pojedinaca? Sportski djelatnici ovih dvaju klubova očigledno još uvijek žive u vremenu od 1924. do 1941.godine kada je Rječina bila državna granica (zapadna obala pripadala je Italiji, a istočna odnosno Sušak Kraljevini SHS). Ipak, došlo je vrijeme da sportski djelatnici oba kluba shvate da žive u istoj državi, istom gradu te da se bave istim sportom, rukometom! Iako, Orijent Presoflex ne djeluje na Sušaku već na Kantridi tako da bi čak i u ono doba bili na istoj strani!
