Valter Matošević zbog dvije zlatne olimpijske medalje spada u kategoriju vrhunskih sportaša van standarnih kategorija. Proslavljeni rukometni vratar danas je član stručnog stožera hrvatske reprezentacije i MRK-a Zamet. Izbornik Željko Babić oko sebe je okupio zvučna imena, pomoćnici su mu Petar Metličić i Matošević, uskoro se pridružuje Ivano Balić.
- Željko Babić je možda manje poznat široj javnosti. On je dugo godina bio pomoćnik u reprezentaciji nakon čega je ostvario zavidne rezultate na klupi Meškov Bresta. Plasirali su se u Ligu prvaka, a i Bjelorusija se plasirala u završnicu Europskog prvenstva, gdje je dugo nije bilo. Najviše reprezentativaca igra upravo u Meškovu i Dinamu iz Minska. Suradnja između nas trojice u stožeru je izvrsna, radimo u opuštenoj atmosferi, onakvoj kakva treba biti. Drago mi je da se Ivano priključuje stožeru kao koordinator, što je funkcija koja mu pristoji. Vjerujem da će Balić sve to brzo posložiti, želim mu da u novom poslu nastavi tamo gdje je stao u igračkoj karijeri, kaže Matošević.
Hrvatska se plasirala na EP iako prve utakmice pod Babićevim vodstvom nisu bile dojmljive?
- Novi je stožer preuzeo reprezentaciju nakon, prema mojem mišljenju, uspješnog razdoblja. Babić je uveo novine u igri, koje igrači polako prihvaćaju, ali treba vremena.
Objektivni problem postao je mali roster kvalitetnih igrača i potrošenost najboljih igrača poput Domagoja Duvnjaka, koji je kolabirao nakon utakmice u Umagu?
- Ovo što se radi u međunarodnom rukometu nema smisla. Zamislio bih se da me netko sada pita gdje se igralo predzadnje svjetsko ili europsko prvenstvo! Svake se godina održava jedno veliko natjecanje. Domagoj igra u Bundesligi, gdje se svaka utakmica igra na nož... Igra u vrlo ambiciozno klubu, igra Ligu prvaka, igra stalno 60 minuta i nije čudno što mu se dogodilo. S Domagojem je na sreću sve prošlo OK, ali nije premorenost samo njegov problem. Babić zbog toga puno rotira igrače, očito je da nam treba veći roster igrača. Puno je igrača koji su iscrpljeni, a iduća sezona bit će još teža nego ova prošla. Ne možemo pobjeći od toga da imamo jednu od najboljih reprezentacija na svijetu, uvijek smo u borbi za medalje, ali igrači moraju biti spremni i odmorni. Primjerice, na idućem europskom prvenstvu pokušat ćemo ostvariti plasman na OI u Brazilu ili svjetsko prvenstvo. Od 2003. godine naovamo stalno smo u borbama za medalje, javnost puno očekuje od nas. Druga je stvar koliko smo realni u očekivanjima, posebice ako gledamo jednu Njemačku koja ima najjaču ligu na svijetu, a reprezentacije godinama nema nigdje. Mislim da je za malu Hrvatska velika stvar što je ispred velike Njemačke.
Sezona u Zametu završila je razigravanjem u Ligi za poredak?
- Jako sam zadovoljan kako je sezona završila. Možda smo mogli uzeti nekoliko bodova više koliko nam je nedostajalo da uđemo u Ligu za prvaka, platili smo danak ozljedama i lošijem ulasku u sezonu. Promovirali smo nove igrače, koji bi trebali postati okosnica momčadi. Iduća sezona bit će još teža, jer šest klubova ispada. Četiri kluba ispadaju izravno, dva igraju play-out. Najvažnije će biti da se fizički dobro spremimo, jako je važno dobro početi sezonu. Ako loše kreneš, odmah si kandidat za ispadanje! Još uvijek nemamo jasnu sliku momčadi, ali vjerujem da se nećemo boriti za ostanak. Vjerujem u rad, vjerujem u dečke koji će iduće sezone igrati u Zametu, pa makar igrali s juniorima.
MRK Zamet nema financijske mogućnosti zadržati najbolje igrače?
- To će uvijek biti tako! Međutim, svi ljudi iz riječkog rukometa moraju shvatiti da je Zamet okosnica rukometa na regiji! Dok pojedinci u riječkom rukometu ne budu to shvatili, rukomet u našoj regiji bit će na niskoj razini. Otprilike je isto tako na nacionanoj razini, gdje je Zagreb okosnica hrvatskog rukometa i logično je da najbolji hrvatski igrači igraju u Zagrebu. Smetaju me neke izjave po portalima i novinama o izgubljenim riječkim generacijama... Pa Hrvatska je imala generaciju '94. koja je bila viceprvak svijeta, a danas samo dvojica igrača iz te generacije igraju u reprezentaciji. Što to znači perspektivna generacija? U riječkom rukometu svi moraju raditi za Zamet na temelju normalne suradnje, a mi nemamo normalnu suradnju ni s jednim klubom.
U čemu je problem, u sustavu ili sujetama?
- Mislim da je veći problem u sujetama, svatko misli da je najbolji. Pa neka Rijeka onda ima dva ili tri premijerligaša ako može! Ja mislim da ne može! To više ne mogu ni Istra i Dalmacija! Ovo što se događa u Rijeci je jako ružno! A nije ni dobro za mlade igrače, koji preskaču stepenice. Ljudi moraju shvatiti da je pravi put za mladog igrača prvo Zamet, pa onda Zagreb ili negdje van. O inozemstvu pričaju ljudi koje nitko ne poznaje kada prođu kroz tunel Tuhobić! I ti ljudi bi trebali voditi riječki rukomet! Sramotno!
Novac je ipak problem, logično je da mladi igrači odlaze u klubove gdje su bolje plaćeni nego u Zametu?
- Slažem se! Zamet je kao nositelj kvalitete studentski klub u kojemu nema novaca kao prije petnaestak godina. Igrači koji dođu u Zamet mogu studirati u Rijeci, ulagati u sebe i napredovati. Tek onda mogu otići u Zagreb ili neki inozemni klub. Međutim, kod nas se uglavnom samo po medijima priča o angažmanima u inozemstvu. Poznajem dosta ljudi vani, igrao sam godinama u inozemstvu i znam da klubovi najčešće ni ne poznaju igrače o kojim se kod nas priča... Najveći problem hrvatskog sporta postali su menadžeri i roditelji, koji na silu žele da im djeca uspiju.
