Sredina je srpnja, a u najboljem riječkom rukometnom klubu još se uvijek ne zna gotovo ništa. Mnogi bi igrači poput Matea Hrvatina voljeli znati na čemu su, jer upravo o ovim danima ovise njihove karijere.
- Ne znam na čemu sam, mogu otići – mogu i ostati. Volio bih završiti svoju karijeru u Rijeci, ali bude li u klubu i dalje ovako, a sve su naznake da hoće, ja neću čekati. Nadam se da ću sljedeći tjedan biti pametniji, kaže Hrvatin.
Uprava Zameta ovih je dana na vjetrometini sportske javnosti, iako se to najmanje očekivalo nakon ulaska fondacije Social Sport Gabrielea Volpija. Novac Social Sporta trebao je osoviti Zamet na noge, ali umjesto koraka naprijed napravljena su dva unatrag. Dug, ili ekonomskim rječnikom rečeno – deficit je tolik da ga malo tko može platiti. Spominju se čak tri milijuna kuna duga, neisplaćene plaće od veljače, ostali troškovi…. Sve će to morati stići na naplatu.
U pozadini se krije puno politikanstva, osobnih prijepora i pogrešnih procjena. Sve se može svesti na dva imena – Željko Jovanović i Damir Mišković. Prvi je vrbovao drugoga, drugi je došao i podmirio svoje obveze, prvome je ostalo da nastavi gdje je stao što za sada očito ne može.
Za sada nitko ništa ne zna. Ni igrači koji se spominju u kontekstu odlaska, ni Uprava koja bi trebala znati što će biti s igračima.
