Brigu oko najboljih riječkih rukometaša preuzela je trofejna garnitura predvođena sportskim direktorom Alvarom Načinovićem, centralna figura je trener Irfan Smajlagić te njegovi pomoćnici Valter Matošević i Marin Mišković. Sve su to redom bivši istaknuti igrači Zameta koji su prošli kroz trenerske ruke legende riječkog rukometa Ivana Dunda Munitića prije 15-ak godina.
- Zamet ima dobru ekipu, po meni je to posao od četiri do šest godina. Na prvom mjestu treba napraviti jedan sistemski plan stvaranja igrača, rekao je Ivan Dundo Munitić te nastavio:
- Govore da će se osloniti na regiju, ali pitanje je koliko je ta regija školovana. U ovom trenutku treba biti vizionar i vidjeti kakav će se rukomet igrati za to vrijeme. Treba tražiti djecu, a ne čekati da ona sama dolaze te onda napraviti selekciju. Svi oni to jako dobro znaju jer su prošli tu školu.
Popularni Dundo potom se osvrnuo na novi stručni stožer koji je prema njegovom mišljenju pun pogodak.
- Dobro je to, ljudi su osvojili medalje, a sada je normalno da svi od njih očekuju da naprave rezultat odnosno igrače koji će osvajati medalje kao i oni sami. To su genijalci, a sada tu genijalnost trebaju pretvoriti u nešto drugo, no najprije treba vidjeti koliko ova ekipa trenutno može odnosno koliki je njezin kapacitet, objasnio je Munitić koji je uz Vladu Stenzela pisao povijest riječkog rukometa te se osvrnuo na stare dobre recepte uspjeha.
- Stara formula za uspjeh koju smo mi koristili je takozvani trokut odnosno dobar kružni napadač, vratar i srednji igrač. U moje vrijeme u Zametu smo imali na crti Načinovića, Prskala i Bogdanovića, na sredini je bio Ivandija, a na golu Matošević. To je stara škola, a taj trojac prema našim teorijama čini kičmu ekipe. Sličan primjer imali ste i u Crikvenici gdje su na crti bili Načinović i Prskalo, na sredini Mišković i na golu Dokmanović. Pa ti ljudi su mogli i danas igrati Prvu ligu, rekao je Munitić te dodao:
- Pogledajte Zamet kada je otišao Stevanović, ista ekipa, no međutim nešto nedostaje. Kada je Matošević došao u Zamet borili smo se za City Kup, a godinu dana ranije to se nije moglo iako su u ekipi bile igračke veličine. Matošević je sam dobio nekoliko utakmica, a sve se vrtilo oko dobre obrane. Imao sam Načinovića i Prskala koje ste mogli staviti bilo gdje da zaustave bilo koga i nikada nije bilo problema.
Legendarni Dundo potom je poslao poruku svojim bivšim igračima, a sada kolegama trenerima.
- Treba doći ujutro u dvoranu, otići navečer i to je to. Mi smo nekada govorili da je to sistem „Vidimo se za pet godina“. Danas nije vrijeme za kupovanje, a i tržište je takvo da i ne možeš kupiti ništa kvalitetno. Moraju se okrenuti stvaranju, rukomet nije nogomet ili košarka gdje se kupuju igrači. Treba stvoriti svoju jaku školu, a to je proces koji traje. Dobro se sjećam kada je profesor tjelesnog u Osnovnoj školi Trsat nazvao i rekao: „Imam jednog malog“ . Za dvije godine Simo Kosanović rekao je: „Ovaj mali će igrati za reprezentaciju“ , bio je to Renato Sulić. Takve igrače treba tražiti i raditi selekciju, a ne čekati da oni sami dođu, zaključio je Ivan Dundo Munitić.
