Hrvatska ženska rukometna reprezetnacija u subotu protiv Norveške (18.15) igra petu utakmicu na Europskom prvenstvu u danskom Koldingu.
Malo je reći da su izabranice Nenada Šoštarića svojim igrama u Danskoj na sebe skrenule pažnju, po društvenim mrežama polako je zavladala prava navijačka euforija.
A kako i ne bi zavladala, uspjesi sportaša uvijek su nam nekako posebno dragi, pogotovo onih na koje je malo tko uoči njihova prvog nastupa uopće i računao.
- Kao bivša igračica, bivša reprezentativka i u konačnici kao rukometni trener neizmjerno mi je drago da nakon dugo vremena imamo reprezentaciju koja postiže sjajne rezultate na ovom prvenstvu. Sjajno izgledaju, dobro igraju, njihova igra ima glavu i rep, pa kad onda još čovjek vidi tu njihovu želju, zajedništvo, taj ponos, jasno ti je da rezultat ne može biti drugačiji od ovog kakav je sada, gotovo u jednom dahu rekla je Adriana Prosenjak, nekad slavna hrvatska rukometna reprezentativka, danas trenirica kod koje su i neke od ovih djevojaka iz upravo ove reprezentacije stasale kao igračice.
Kako komentirate ovaj nevjerojatan niz, bilo je i prije dobrih reprezentacija pa su uspjesi izostali?
- Svako vrijeme nosi svoje. I što se tiče same kvalitete europskih reprezentacija i same kvalitete nas kao reprezentacije. Mislim da su ove djevojke već poprilično vremena skupa, gro njih trenira duže vrijeme s izbornikom Šoštarićem, a ovih nekoliko djevojaka koje dolaze iz inostranstva su sjajne. Ja ću tu sad suditi po Ćamili koja nevjerojatno dobro fizički izgleda, stasala je, odrasla je kvalitetom i razmišljanjem. Sve se poklopilo, uvijek se mora poklopiti. Da se dobro igra, da su cure dobra klapa, da postoji ta simbioza između stručnog stožera i igračica... Kada se sve to lijepo posloži na ovakvim turnirskim natjecanjima i kada se na to nadoveže odličan početak, a utakmica protiv Mađarske je bila jako bitna za samopouzdanje, dobije se ovo štu su hrvatske djevojke napravile. Naravno, pritom nitko ne može reći da ova reprezentacija nije kvalitetna. Ima veliku kvalitetu jer u četiri različite utakmice četiri različite igračice su bile proglašene igračicama utakmice. Dakle, ova reprezentacija ima i kvalitetu i širinu. Naravno da se za rezultat mora puno toga poklopiti, našim se djevojkama očito sve poklopilo. Žive predivne trenutke.
Je li ovo maksimum ili se tu može još svašta očekivati, jer priča ovih djevojaka nekako neodoljivo podsjećaju na onu priču rukometaša iz Portugala?.
- Kako će dalje ići to nitko ne zna. Na papiru su glavni favoriti Norveška i Francuska, ali ja vjerujem da nam polufinale, s ovakvom igrom i ovakvim zalaganjem, neće pobjeći. Kada bismo uzeli bilo koju medalju to bi bio vrh vrhova. Ali, kao što kaže trener Šoštarić, treba ići korak po korak, ići polako iz utakmice u utakmicu, šta će biti to nitko ne zna. Norveška igra dominantno, druge reprezentacije imaju oscilacija u igri, ali polufinale bi za mene bilo nešto prekrasno. Uostalom, to bi bio najveći ikad ostvareni uspjeh ženskog rukometa, moja generacija je na našem prvom Europskom prvenstvu bila peta i sve smo bile razočarane jer to je bio neuspjeh. Dakle, polufinale bi bio velik uspjeh, a onda kada si unutra to je onda sve moguće. Nadam se da cure osjećaju koliku imaju podršku, bez obzira što nema tih prijenosa snađemo se, gledamo na drugim kanalima, navijamo za njih i vjerujem da će nas još obradovati na ovom prvenstvu.
Koliko je zaista ovaj rezultat neočekivan, jesu li ove djevojke Vas iznenadile?
- Iznenadile su me. U zadnja četiri nastupa na Europskom prvenstvu imali smo dva zadnja i dva trinaesta mjesta. Ne možemo reći da nismo iznenađeni, iznenađeni smo. Osim toga, nije se ovoj reprezetnaciji pridavala niti velika medijska pažnja, ruku na srce zbog čitave situacije nije se dugo niti okupljala. Osim toga, okupile su se bez igračica Podravke, bilo mi je strašno žao što nije bilo Milosavljević, koja igra u životnoj formi i drago mi je da je sada otišla u Dansku. Daleko je to sve bilo od idealne situacije. Mislim da je ovaj rezultat veliko iznenađenje za sve, osim za te djevojke i izbornika Šoštarića. Oni su znali što i kako rade. One su se željele dokazati, željele su pobjeđivati, za to su se pripremale. I neka uživaju u svakom trenutku. Mogu daleko dogurati.
Posljednja seniorska ekipa koju ste vodili bio je ženski Zamet, već neko vrijeme vodite omladinsku školu u labinskom Rudaru, muškom i ženskom?
- Imala sam to u planu. Dvadeset godina bez dana pauze sam bila seniorski trener i kako se desila ova situacija sa Zametom planirala sam završiti svoj sportski put i vratiti se na rad s djecom. Možda je ovo sve došlo godinu-dvije prerano, ali ipak je ono što sam planirala. U Labinu vodim školu rukometa, imamo puno djece, puno trenera, puno generacija vodimo, imamo puno posla i šteta što zbog ove situacije ne možemo normalno raditi, a pogotovo što u ovom trenutku ne možemo ući u škole, skupljati djecu, jer vjerujem da bismo s ovim uspjehom rukomtašica još puno djece privukli u rukomet.
Nevjerojatno, kako lijep uspjeh u kako loše vrijeme.
- Za dobar rezultat u sportu nijedno vrijeme nije loše. Treba iskoristiti sve što se u svakom trenutku pruži, tko zna kada će se opet ovakva prilika ukazati. Zbog svega toga je sport toliko lijep i zanimljiv, zaključit će Adriana Prosenjak
