Od prvog srpnja kada je potpisao trogodišnji ugovor sa PSG-om, rukometnim divom iz Francuske i ponajboljim klubom na svijetu, Halilu Jaganjcu se ostvario san da dijeli svlačionicu s igračima koji su svjetska rukometna krema - braća Karabatić, Omeyer, Abalo, Hansen, Gensheimerom i drugi.
Nakon odrađenih obveza u reprezentaciji tokom ljeta, Jaganjac je napustio Rijeku i Hrvatsku, te je krenuo u novu životnu i sportsku avanturu.
- Prva dva mjeseca koja su iza mene bila su vrlo teška i naporna. Naravno da nije lako tako mlad otići od obitelji, djevojke i prijatelja, te naglo promjeniti sredinu i kulturu, ali mislim da je najteže za mene prošlo, a to su prva dva mjeseca koji su bili čisto privikavanje na život u Parizu i u prvom redu francuski jezik.
Kako ste se snašli s učenjem i školom?
- Idem intezivno na satove francuskog jezika koji mi je sada prioritet, a moja Hotelijersko–turistička škola iz Opatije omogućila mi je da četvrti razred završim dopisno.
Sve je podređeno rukometu?
- Apsolutno. Imam deset treninga tjedno i utakmicu preko vikenda. Dio sam Parizove mlade momčadi, a povremeno, ovisno o trenerovu pozivu, treniram s prvom momčadi. Liga koju trenutno igram je zanimljiva jer se radi o mladim momčadima koje su sastavljene od mladih reprezentativaca Francuske koji su moje godište i nešto stariji, te mislim da je izvrsna za razvitak mladih igrača.
Kada vas možemo očekivati u sastavu prve momčadi PSG-a?
- Što se tiče prve momčadi želim reći da je svaki trening odrađen s tim igračima neizmjerna čast i iskustvo, te moram naglasiti da sam na tome jako zahvalan, jer znam da je san svakog mladog igrača imati treninge s najboljima na svijetu. To su sve veliki profesionalci i prije svega dobri ljudi. Za sada još nisam bio pozivan za utakmice prve momčadi, ali nadam se da će to biti uskoro.
Halil Jaganjac napustio je Kozalu odigravši do kraja sezonu u prvoj ligi u kojoj je bio među najboljim strijelcima, a sa kadetima Kozale na državnom prvenstvu u Umagu osvojio je prvo mjesto.
Kadeti Kozale u finalu su pobijedili favorizirani PPD Zagreb momčad kojega su činili reprezentativci i koji je vodio izbornik reprezentacije, Luka Panza.
Jaganjac je proglašen najboljim lijevim vanjskim igračem prvenstva.
Član je reprezentacije kadeta koji su osvojili srebrnu medalju na EP prvenstvu u Hrvatskoj, izgubivši u finalu od Francuske za koju su igrali neki od budućih Halilovih suigrača.
Luka Stepančić je sigurno od velike pomoći?
- Ovdje je običaj da svakom mladom igraču jedan igrač iz prve momčadi bude „kum“, pa nikako ne čudi da su meni dodijelili Luku Stepančića. S Lukom sam u odličnom odnosu.
Od ostalih igrača, s kime ste najbliži?
- Kad treniram s tim igračima najbliži po godinama mi je Benoit Kounkoud koji je dvije godine stariji, ali svi igrači su susretljivi prema meni, ne mogu nikoga pretjerano izdvojiti. Recimo da najviše pričam sa Nikolom Karabatićem koji mi ujedno i pomogne ako imam neku nedoumicu s jezikom.
Koliko ste zadovoljani trenerima?
- Naravno da je veliki plus što je trener Zvonimir Serdarušić i što ga razumijem u potpunosti kad treniram s prvom momčadi, a kad radim individualno to su najčešće Francuski treneri s kojima imam sve manje problema jer napredujem s jezikom vrlo brzo. Sve u svemu moram reći da je ispred mene jedan dugi put u rukometnom svijetu i jako sam zadovoljan s uvjetima i radom. Ništa nije prepušteno slučaju, na sve se misli, infrastruktura i struka su na vrhunskom nivou i smatram da je ovo jako dobro okruženje za razvitak mladog igrača poput mene.
Razlike između hrvatskog i francuskog sustava rada i same igre?
- Što se tiče razlike u rukometnim razmjerima između francuskog i hrvatskog načina, mogu reći da je najveća razlika u sustavu obrane koja se igra, a napadački je to vrlo slično.
Bili ste na kontrolnom okupljanju reprezentacije u studenom. Kada imate nove reprezentativne obveze?
- Na odmor u Rijeku dolazim 15. prosinca i bit ću kod kuće do okupljanja reprezentacije koje je odmah iza Nove godine, mislim da je u planu neki internacionalni turnir, a nakon toga se vraćam klupskim obvezama.
