U potrazi za izgubljenim vremenom najlakše je početi prozivati igrače koji su izgubili samopouzdanje

Rijeka je u 33. kolu doživjela čak deseti poraz u sezoni.

Budući da je Rijeci preostala prestižna borba za drugo mjesto protiv Hajduka, u zadnja tri kola šteta se u natjecateljskom smislu može ispraviti.

Dok se vodeći klubovi HNL-a natječu tko će igrati slabije, porazom od Lokomotive završnica sezone kompromitirana je zbog puno važnijega razloga od plasmana.

Nakon što je zimus prodana praktično cijela momčad prvaka, proljetni dio sezone trebao je Matjažu Keku poslužiti kao priprema nove sezone.

U selektivnom procesu trener Rijeke trebao je odrediti okosnicu momčadi za iduću sezonu bez igrača (Bradarić, Heber, Župarić...) koje će klub prodati da bi mogao financijski opstati.

Takva je sudbina svih trenera u klubovima koji moraju prodavati najbolje igrače, na Rujevici uvijek postoji mogućnost da neki igrač (Heber) ode prije nego što ga trener malo bolje upozna.

Budući da je pravilnu selekciju igrača moguće pravilno odraditi samo u optimalnim uvjetima,  u zadnjih šest kola Kek je praktično gubio vrijeme.

Ni igra u pobjedama protiv S. Belupa (3:1), Istre (1:0), Osijeka (1:0) i Dinama (1:0) nije puno mogla pomoći, selekcija igrača ne može se mjerodavno odraditi u nestabilnoj momčadi.

Sve se saželo u utakmici protiv Lokomotive.

Nije u selektivnom procesu toliko bitan poraz od Lokomotive nego igra momčadi u kojoj ni jedan igrač ne izgleda optimalno.

Krajnje pojednostavljeno, igrači Rijeke zadnji put su djelovali kao momčad u utakmici 27. kola (1:1) protiv Hajduka na Poljudu.

Zadnjih tjedana Kek stalno ponavlja da je izuzetno zadovoljan kako igrači idu na treninzima. A onda na utakmicama isti igrači svaki put izgledaju kao da malo brže hodaju...  

Ne događa se Keku prvi put da igrači na treninzima brzo nauče kako trebaju izgledati da bi se svidjeli treneru.  

Kek je nakon poraza od Lokomotive preuzeo odgovornost zbog toga što uporno daje priliku nekim igračima.

Usput je prema običaju u kriznim situacijama prozvao predsjednika i dvojicu direktora.

Tri kola prije kraja sezone trener proziva igrače zato jer je momčad izgubila tonus nakon stanke zbog nastupa reprezentacije u SAD.

Nije problem u igračima nego u momčadi koja se naočigled bespomoćnog trenera počela raspadati taman kada je zaslugom istih igrača počela medijska utrka u promicanju genijalnog spoja struke, sportske i poslovne politike aktualnog prvaka.

U potrazi za izgubljenim vremenom najlakše je početi prozivati igrače koji su izgubili samopouzdanje.