Nogometaši Rijeke pobijedili su u 29. kolu Hajduk na Poljudu rezultatom 2:1 i time osigurali plasman u Europskoj ligi iduće sezone. Sve ostalo što se događalo na terenu postaje prošlost već u srijedu, kada Rijeka na Kantridi igra uzvratnu utakmicu polufinala Kupa protiv Dinama. Rijeka ima aktivan rezultat (1:2) iz prve utakmice u Maksimiru, nikoga više nije briga što je Dinamo u prvoj utakmici promašio šest zicera. Isto kao što je Hajduk u subotu promašio dva zicera (Tudor 30, Milevskyi 73) prije nego što je Rijeka postignula dva pogotka i preokrenula rezultat.
Zajedničko objema utakmicama je slaba igra na gostovanjima kao izravna posljedica izostanka osnovnih preduvjeta uspjeha u svakom momčadskom sportu. U mandatu trenera Matjaža Keka ni jedna momčad Rijeke nije odigrala slabije na gostovanjima protiv Dinama i Hajduka, oba je puta rezultat bio daleko bolji od igre. Kek stalno ističe da ga rezultat ne zanima toliko koliko ga zanima igra budući da jedino kvalitetna igra dugoročno jamči pozitivne rezultate. Otud naglašena Kekova samokritika nakon pobjede protiv Hajduka. Svakome tko poznaje zakonitosti momčadskog sporta jasno da je onakva igra u kontinuitetu ne sluti dobrim.
Na fizionomiju igre Rijeke ne treba puno trošiti prostora budući da je Kek ustanovio prepoznatljiv način igre, koji se dvije sezone mijenja promjenama igrača unutar istoga rasporeda. Otkada je Kek postao trener, ova je momčad Rijeke najviše limitirana u napadačkom dijelu. Problem napadačke igre ne može se svaliti na leđa samo klasičnim napadačima, koji drugačije izgledaju u domaćim utakmicama, kada se momčad drugačije ponaša.
Očigledna limitiranost na gostovanjima posljedica je nedostatka kvalitetnih krvnih zrnaca, koja nemaju izravne veze s beskrvnim nogometnim genima. Jednostavno, Rijeka je u nastavku sezone izgubila nekoliko kvalitetnih igrača koji su određivali drugačiji karakter momčadi. Drugačije se ne može objasniti zašto anonimni juniori Hajduka onakvom lakoćom dobivaju duele s A-reprezentativcima Rijeke (Vargić, Mitrović, Samardžić, Radošević, Tomečak, Leovac, Sharbini, Vešović...).
Nema veze što na Poljudu nisu igrala dvojica ozlijeđenih napadača (Balaj, Hristov) Rijeke! Razlika u pojedinačnoj kvaliteti tolika je da bi Rijeka s devetoricom igrača trebala ravnopravno igrati protiv Hajduka za kojega su debitirala trojica golobradih mladića (Grbić, Juranović, Tudor), jer nisu igrala trojica A-reprezentativaca (Kalinić, Sušić, Vršajević). Hajduk je bio više oslabljen nego Rijeka!
U sportu rezultati su jedino relevantno mjerilo kvalitete! Trener Rijeke Matjaž Kek mora biti itekako zadovoljan rezultatima na gostovanjima, jer u nastavku sezone očigledno ne može bitno utjecati na karakter momčadi otkada je ostao bez nekoliko kvalitetnih igrača. Razumljiva je Kekova zabrinutost nakon utakmice u Splitu, svaki trener loše momčadi mora se dobro zamisliti kada pobjedi samo zahvaljujući dobrim igračima.
Kekov je najveći problem što bi imao istih kadrovskih problema, ali bi dojam o karakteru momčadi bio drugačiji da Rijeka sve utakmice igra na Kantridi.
