Deprimirajući porazi mlade momčadi Rijeke u Trećoj ligi - Zapad ponovo su aktualizirali problem rada u školi nogometa Rijeke. Predsjednik Rijeke Damir Mišković uložio je školu nogometa više nego svi predsjednici kluba zajedno otkada je HNS-a. Rezultati ulaganja mogu se pročitati na službenoj stranici HNS-a.
Među evidentiranim reprezentativcima u uzrastima U-21, U-19, U-17 i U-15 nalaze se samo trojica mladih igrača Rijeke: Josef Kuqi, Matej Vuk i Leon Petrović. Sva trojica se vode kao U-15 reprezentativci iako HNS okuplja još dvije reprezentacije (U-16, U-14). Službenu evidenciju HNS vodi prema UEFA-inu standardu.
Budući da Rijeka trenutačno nema reprezentativaca u U-21, U-19 i U-17 uzrastima, Mišković će idućih desetak godina morati dovoditi strane igrače. Izgleda da će sve više morati dovoditi i djecu iz ostalih krajeva Hrvatske.
Podatak da su Josef Kuqi i Matej Vuk porijeklom iz Međimurja ukazuje da je iz riječkog bazena na površinu isplivao samo jedan mladi reprezentativac - Leon Petrović. Valjda je u međimurskom bazenu lakše naučiti igrati nogomet nego plivati!
Do Miškovićeva dolaska škola nogometa u pravilu je bila klupski teret, koji se uglavnom financirao proračunskim sredstvima. Bilo je i kriznih razdoblja, kada se besramno oduzimalo djeci da bi se davalo seniorima!
Nikoga nije bilo briga, jer su mladi igrači tradicionalno izlazili kao na traci iako su treneri radili u uvjetima, koji se nisu bitno promijenili od kraja sedamdesetih prošloga stoljeća, kada je predsjednik bio Ljubo Španjol.
U četrdesetak godina prije nego što je Mišković izgradio kamp, jedino je izgrađeno pomoćno igralište na Kantridi! Otkada je Mišković izgradio kamp uvjeti za rad dosegnuli su visoke zapadnoeuropske standarde.
Očigledan defekt u radu s mladim igračima ne može opravdati činjenica da se škola tek nedavno preselila na Rujevicu. Mišković je osigurao optimalne uvjete, uložio relativno veliki novac, a Rijeka nikada nije imala manje mladih reprezentativaca!
Kada je 2012. godine preuzeo klub Mišković je zatekao praznu blagajnu, dugove i tri mlada reprezentativca (N. Datković, Sluga, Miloš), koji su igrali u završnici U-20 Svjetskog prvenstva u Turskoj. Igrao bi u Turskoj još jedan mladi reprezentativac (Močinić) da nije imao problema, u istom su ciklusu za istu reprezentaciju igrala još trojica igrača (Čulina, T. Datković, Živulić).
Četiri godine kasnije samo je Ivan Močinić iz te generacije ostao prvotimac i dosegnuo razinu A-reprezentativca. Trojica su posuđeni (N. Datković, Sluga, Miloš), ostali su prošlost...
Budući da su kriteriji danas puno viši nego prije četiri godine, računica je jasna! Škola bi barem svake dvije, tri godine trebala stvoriti generaciju igrača kakvu je Mišković zatekao u klubu da bi eventualno jedan ili dvojica igrača postali prvotimci.
Ako Močinić na ljeto ode, prema neažuriranoj evidenciji HNS-a eventualne prvotimce Rijeke iz vlastite škole nogometa treba tražiti u U-15 generaciji!
Darovitost riječkog podneblja sigurno nije razlog zastoja u zadnje četiri godine! Riječki bazen uvijek je bio bogat nogometnom mliječi visoke kvalitete, čak se i Zdravko Mamić na počeku menadžerske karijere pomamio.
Mamićeva agencija MSA kupila je automobile tada još juniorima Marinu Mikcu i Matku Djarmatiju, nešto kasnije Ahmadu Sharbiniju. Možda se nije isplatio ulagati u njih trojicu, ali jest u Boška Balabana kojemu je Mamić kupio dva automobila! Kada je produkcija mladih igrača tako velika, troškovi prijevoza su zanemarivi.
Davno je Mamić shvatio da je bolje ulagati u stvaranje igrača nego trošiti novac na automobile, koje je kupovao darovitim igračima. Danas Mamić ima ponajbolju školu nogometa u Europi, koja neprestano proizvodi igrače vrhunske kvalitete.
Mamić argumentirano tvrdi da će zbog toga Dinamo biti prvak u idućih deset godina. Taman toliko vremena treba školi nogometa Rijeke da stvori idućeg prvotimca iz riječke regije.
