Bez obzira na rezultat (1:1) Rijeka je protiv Slavena Belupa odigrala najkvalitetniju utakmicu sezone. Protiv momčadi koja prema objektivnim mogućnostima vrijedi barem isto kao momčadi Hajduka i Splita, riječka momčad pokazala je nogometne vrijednosti koje bacaju drugačije svjetlo na poraznu sezonu.
Da bi se dogodio preobražaj trebalo je ispuniti nekoliko uvjeta. Nakon dugoga razdoblja strahovanja zbog prvoligaškog statusa, riječka momčad odigrala je jednu utakmicu neopterećena rezultatom. Većina igrača Rijeke sigurno ne bi onako hrabro prihvatila rizik nadigravanja da je utakmica protiv Slavena Belupa odlučivala o ostanku u ligi.
Drugi razlog dobre igre je optimalno stanje Ivana Bošnjaka i Dina Drpića. Dvojica iskusnih igrača napokon su dosegnula tjelesnu spremu kojom mogu naslutiti kvalitetu bivših reprezentativaca. Treba uvažiti činjenice da je Bošnjak 2006. godine bio sudionik SP-a u Njemačkoj i da bi Drpić 2008. godine vjerojatno bio na EP-u u Austriji i Švicarskoj da mu karijera nije krenula stranputicom. Drpić je na poziciji libera bio najbolji igrač utakmice protiv Slavena Belupa, Bošnjak je odigrao na razini koja podiže kvalitetu napadačke igre. Ukratko, Drpić i Bošnjak tek su u predzadnjem kolu postali pojačanja koja je Rijeka trebala od prvog kola.
Treći uvjet neočekivano dobre igre sjeo je na klupu drugi put ove sezone da bi vodio prvu utakmicu. Elvis Scoria nije čudotvorac nego racionalni trener, koji jako dobro zna procijeniti situaciju. Poznavajući njegov trenerski kredo, malo je vjerojatno da bi Scoria igrao onako otvoreno da je utakmica odlučivala o ostanku u ligi. Znao je Scoria ziheraški igrati i daleko izvjesnije utakmice, ali stoji činjenica da ga krasi osjećaj za trenutak. Kroz dva, tri zajednička treninga onako agresivno izdanje donedavno ustrašene momčadi ne može se pripremiti nego osjetiti.
Da bi na treninzima pripremio linije kretanja kojim igrači Rijeke još nisu trčali ove sezone, Scoria je trebao uspostaviti nešto drugačiji poredak u plitkom rasporedu. S nekoliko rotacija po okomici (Drpić na liberu iza zadne linije, Kreilach na liberu iza vezne linije, napadači Čulina i Bošnjak na središnjim pozicijama otvarali su bokove) uspio je osigurati protok lopte i stvoriti pretpostavke da momčad u završnicu stiže s trojicom, četvoricom igrača što je u protekla dva mjeseca bilo nezamislivo. Otud pogodak iz igre (Čulina) i više prilika u jednoj nego u svim utakmicama proljetnog dijela sezone, a najbolje prilike propustili su igrači (Močinić, Kreilach, Salčinović) iz drugog plana. Scoria je u prvoj utakmici pokazao da prvoligaška sudbina Rijeke nije trebala ovisiti o odluci jednog drugoligaša.
Agresivan pristup utakmici od početka je nosio dozu rizika, iskusni treneri u pravilu izbjegavaju da igrači padaju u nesvijest od nemoći prije nego što postanu svjesni da više ne mogu. Sedamdesetak minuta jakog ritma bilo je previše za fizičke kapacitete momčadi koja nije bila svjesna svojih mogućnosti.
Igrači Slavena Belupa osvojili su bod protiv Rijeke u nastojanju da osiguraju europski nastup. Rijeka je izgubila dva boda ostavivši dojam momčadi kojoj više pristoji borba za nastup u UEFA ligi nego borba za ostanak u hrvatskoj ligi. I prvi put ove sezone nije zaslužila zvižduke zbog toga što nije pobijedila. Možda bi pobijedila da se u prvenstvu nije zamjerila Bogu i narodu!
