Nogometaši Rijeke odigrali su dvije zahtjevnije utakmice na početku priprema za iduću sezonu: prvu protiv malteškog doprvaka Balzana na Rujevici i zadnju protiv slovačkog prvoligaša Žiline u Kranjskoj Gori.
Ostale utakmice poslužile su za aktivno opuštanje od napornih treninga.
Balzan i Žilina su dovoljno kvalitetne momčadi da izazovu podržaj koji puno toga može naslutiti u igri Rijeke.
U objema utakmicama momčad je djelovala čvrsto i organizirano u defenzivnom bloku, što je inače zaštitni znak Matjaža Keka i temeljna odrednica uspjeha u modernom nogometu.
Samo laici kontinuirane uspjehe u modernom nogometu još uvijek traže u napadačkom potencijalu Brazila ili Hrvatske.
U mandatu izbornika Titea brazilska reprezentacija izgubila je jednu od 25 utakmica, u Dalićevu mandatu hrvatska reprezentacija još uvijek nije poražena u natjecateljskoj utakmici.
Obje reprezentacije uspjehe temelje na iznimno kvalitetnom središnjem bloku, u tom segmentnu igre nema bitne razlike između Hrvatske i Brazila.
Razliku u napadu čini razlika u pojedinačnoj klasi između Neymara, Williana, Coutinha, Firminia i Mandžukića, Perišić, Rebića, Kramarića...
Na taj segmente igre Tite i Dalić ne mogu presudno utjecati, obojici je važnije da statistički imaju zajamčenu "nulu" kada utakmica počne bez obzira tko igra u napadu.
Tako je funkcionirala momčad Rijeke u prvim poluvremenima utakmica protiv Balzana i Žiline.
Naravno da ne možeš pobijediti ako nemaš kvalitetu u napadu.
Već u prvoj utakmici nakon uvodnog tjedna priprema riječka momčad iznenadila je brzim i točnim protokom lopte sve do završnice, dok je u prvom poluvremenu utakmice protiv Žiline ugodno iznenadila dodatno kvalitetnim protokom lopte u završnici.
Jasno da se nakon dva kvalitetno odigrana puluvremena u razmaku od nekoliko tjedna ne mogu donositi konkretni zaključci.
Nakon utakmice protiv Spartaka iz Moskve puno će toga biti još jasnije iako je razvidno da Kek u ovom trenutku ostvaruje težnju svakoga trenera.
Trener Rijeke od prvoga treninga bavi se nadogradnjom okosnice momčadi koja se profilirala prošle sezone.
Kek nema potrebe igračima ukazivati na linije kretanja u defenzivnim trokutima i zatvaranju (među)prostora između linija, trener Rijeke počeo se baviti finesama u napadu.
Ne igra momčad isto napadački kada na istim mjestima igraju Gorgon ili Čolak, Lončar ili Bradarić, Pavičić ili Puljić, Kvržić ili Acosty, pa ni kada igraju stoperi Punčec ili Escoval...
Dinamo je u međuvremenu doveo 15 novih i ostao bez najboljega igrača (Soudani), Hajduk opet mijenja momčad otkada su tzv. navijači potjerali najbolje (Said, Futacs...) igrače.
Osijek je za sada sačuvao okosnicu momčadi isto kao i Rijeka, ali je riječka momčad ipak kvalitetnija...
Prema viđenom u prvim pripremnim utakmicama Rijeka već sada slovi izglednim kandidatom za trofeje ako ne ostane bez svih najboljih igrača (Bradarić, Heber, Župarić, Gorgon...).
Čini se da je Kek uspio ostvariti najvažnije budući da momčad pokazuje da odlazak jednog ili najviše dvojice najboljih igrača (Bradarić, Heber) neće poremetiti planove u HNL-u.
Europske utakmice su nešto drugo, posebice otkada je UEFA nakon desetak godina opet počela podilaziti bogatima tako da je otežala plasman u završnicu siromašnijim klubovima.
