Teza da ova riječka sezona podsjeća na sezonu 1998/99 ima uporište samo u jednoj sličnosti, drugi put nakon sezone 1998/99 za titulu prvaka ravnopravno se bore Rijeka, Dinamo (Croatia) i Hajduk.
Nikakvih drugih sličnosti nema ni na terenu, ni izvan njega!
Što se tiče terena, momčad Rijeke koja se u sezoni 1998/99 borila za prvaka nije igrala sadržajno bolji nego učinkovitiji nogomet od Dinama i Hajduka.
Trener Nenad Gračan preuzeo je momčad Rijeke od Branka Ivankovića pri kraju sezone 1997/98 u Ligi za ostanak, malo se toga promijenilo u momčadi (Musa, Mijatović...) uoči sezone 1998/99, glavni cilj bio je što prije osigurati ostanak.
Gračan je u debitantskoj sezoni isprofilirao momčad koja je ušla u povijest riječkog nogometa čvrstom i discipliniranom igrom s trojicom stopera (Milinović, Mijatović, Ivančić), najveća snaga momčadi postao je izuzetan mentalitet kojega ništa nije moglo pokolebati.
Kvaliteta igre je nešto drugo, nije Rijeka prema sadržaju igrala bolje ni od Osijeka, koji je pet kola prije kraja sezone u Gradskom vrtu pobijedio Rijeku s čak 5:2, nakon malo više od pola sata bilo je 3:0...
Tri kola prije kraja Rijeka je izgubila (0:2) u Maksimiru od osjetno kvalitetnije momčadi Dinama (Croatia) u utakmici tijekom koje nije imala šanse.
Za Dinamo (Croatia) su igrala četvorica igrača (Prosinečki, Ladić, G. Jurić, Kozniku) koji su 1998. godine osvojili svjetsku broncu i još nekoliko igrača (Šarić, Tomas...), koji su bili na širem popisu uoči SP-a 1998. godine, ista momčad Dinama (Croatije) sezonu kasnije igrala je u Ligi prvaka ravnopravni nogomet protiv Manchester Uniteda (0:0, 0:2), aktualnog europskog prvaka.
U takvim okolnostima uspjesi momčadi Rijeke tijekom sezone više su ovisili o slabostima Dinama (Croatije) i Hajduka nego o svojim kvalitetama.
Rijeku nitko nije doživljao kao najvećega kandidata za prvaka do utakmice protiv Hajduka u predzadnjem kolu, pobjeda (3:1) na Poljudu pred više od 40.000 gledatelja postala je antologijska, cijela sezona stala je u 90 minuta splitske utakmice koja na početku ničim nije slutila veličanstvenu pobjedu.
Što se tiče ozračja, riječku pobjedu na Poljudu prvi i zadnji put u povijesti HNL-a pozdravila je čak i Torcida iako je Hajduk porazom izgubio šansu postati prvak.
Rijeka je tijekom sezone 1998/99 postala simbol otpora protiv središnjice moći i najava društvenih promjena 2000. godine!
U svibnja 1999. godine, u posljednjoj utakmici u prvenstvu na Kantridi, Tuđmanov režim zadnji put mahnuo je zastavicom prije nego što je otišao u povijest.
Nakon točno 25 godina Rijeka se opet bori za prvaka s Dinamom i Hajdukom u potpuno drugačijim okolnostima, otkada nema Zdravka Mamića središnjica moći postala je potpuno nemoćna.
Rijeka ove sezone igra bolji nogomet od Dinama i Hajduka, prema sadržaju igre postala je glavni favorit za naslov prvaka.
Željko Sopić preuzeo je momčad od Sergeja Jakirovića nakon petoga kola, malo se toga otada promijenilo u momčadi (Pjaca, Marić) koja je u nastavku sezone iskazala dodatnu vrijednost, promijenila je mentalitet na gostovanjima što može postati presudno.
Što se tiče ozračja, Rijeku još uvijek ne doživljavaju kao glavnog kandidata za prvaka iako je nakon 23 kola postalo jasno da ove sezone ne može ostati bez titule prvaka zbog kvalitete Dinama i/li Hajduka nego samo zbog svojih slabosti.
