Kada su se izvlačile kuglice koje su stvorile kombinaciju protivnika naše Rijeke u Europskoj ligi nisam ni momenta dvojio oko odlaska u Lyon. Kažu, Guimaraes je daleko, ondje nisam bio zbog EP-a u košarci, kažu i da je Sevilla daleko, a čarter s Krka već je rezerviran. Navijačke priče s gostovanja nastavljaju se u ritmu one: "Za Rijeku i na kraj svijeta…“
Beskrajno dugih četrnaest sati, četiri države i tisuću kilometara protekli su uobičajenom rutinom, uz pjesmu u Autotransovoj 'trojci' koju je vješto predvodio Kruno, dečko koji na povratku gotovo da i nije mogao govoriti od navijanja na stadionu. Na putu prema zapadu nismo trebali dugo čekati do prvih prepreka budući su nas naši susjedi Slovenci jednog po jednog izvlačili iz autobusa na Pasjaku i provjeravali nas kao skupinu švercera teškim drogama. Naporan put u oba smjera sastojao se, kako mu i priliči, od pjesme, pića i razmjene dojmova iz Stuttgarta.
Francuska - zemlja za odabrane
Za ljude poput mene koji nikada nisu bili u Francuskoj, sve je vrlo skupo. Sendvič na benzinskoj košta šest eura, vina u Lyonu nije bilo ispod sedam-osam eura. Francusko je vino za mene ostalo samo u pjesmama Nine Simone. Centar grada me se jako dojmio, bilo je lijepo prošetati tim gospodarskim središtem istočne Francuske. Na glavnom trgu - Place Bellecourt okupilo se tisuću i pol navijača Rijeke, pjesmom i bakljama dočekali smo večer s neizostavnom podrškom u podzemnoj željeznici kojom na sreću nismo morali dugo putovati. Lyon ima Stuttgartov sindrom, pa smo opet spali na neke šatro-trgovine koje drže imigranti u kojima ima dovoljno baksi piva za sve.
Upozoravali su me prijatelji da bi u Francuskoj mogao dobiti po glavi. Kažu dobronamjerni: Pazi se ovih iz St. Ettienea, ako dođu u Lyon bit će svega! I Kruno je uoči dolaska govorio o čak sedam navijačkih skupina koje su uz Olympique, no u gradu nije bilo ni najmanjih indicija da bi se išta s one strane zakona moglo dogoditi. Kazne su očito u toj zemlji previsoke i za razliku od Hrvatske ondje svi poštuju slovo zakona. Gradom se od podneva počela oriti pjesma Armade, točila su se pića, koja je u Francuskoj onako usput rečeno, zabranjeno konzumirati na javnom mjestu, ali za Armadu takvo pravilo jasno - ne postoji.
Lijepe žene na svakom koraku
Poraz Rijeke u Lyonu na nikog nije ostavio dojam nezadovoljstva, čak štoviše, hvalila se do dugo u noć Rijekina borbenost i angažiranost, disciplina i konačan rezultat. Postoji još jedna stvar oko koje se većina Riječana mora složiti, a ta je da u Lyonu na svakom koraku možete naići na lijepe žene. Da smo ostali još kojih desetak-minuta duže u centru grada, vjerojatno bi ovo pisao ukočenog vrata. Iako sam u srednjoj školi slušao francuski, bubao ga četiri duge godine kod tete Magde, nije mi to puno pomoglo u ophođenju. Jedna je riječka legenda pak, na komad kartona napisala "French kiss" i s time šetala gradom.
Put prema stadionu prošao je bez greške, ali ne i put sa stadiona. U Stuttgartu je njemačka policija promptno s tribine pustila sve Riječane, bez odugovlačenja znajući da se ništa pogubno po Švabe neće dogoditi. Francuzi su s pancirkama i uz kamion s vodenim topom u leru čuvali izlaz s južne tribine stadiona. Stajali smo svi zajedno na izlazu još pola sata nakon utakmice, dok se gospoda u odorama nisu odmaknula, na opće negodovanje većine. Uzbudile su ih, bit će, upaljene baklje u 60. minuti na stadionu.
Heroje s Gerlanda smo pozdravili, rezultat je izostao, no vjera u dobru europsku priču naše Rijeke ne jenjava. Čarter za Sevillu smo već rezervirali, Božić će ove godine stići deset dana ranije.
Fotogalerija Andrej Turina
