Zadnjih petnaestak godina odlasci malodobnih igrača iz Rijeke nisu postali iznimka nego pravilo!
Otkada su skauti bogatih klubova počeli ulaziti u svako europsko selo, trgovina djecom zaživjela je na svim prostorima.
Odmah treba naglasiti da djecom trguju roditelji, a ne klubovi.
Klubovi su nemoćni kada roditelji malodobnih igrača odluče promijeniti mjesto ili državu boravka u potrazi za boljim poslom.
Trgovina malodobnim igračima počela se razvijati u zapadnoj Europi davno prije nego se otvorila istočna Europa.
Primjerice, sponzor slavnog PSV-a svjedobno je imao posebno odjeljenje u kojemu su bili zaposleni roditelji malodobnih igrača koji su došli igrati nogomet u Eindhoven.
Nitko nije znao što rade, niti koliko zarađuju!
PSV je skraćenica za Philips Sport Vereniging, klub su 1913. godine osnovali zaposlenici ugledne nizozemske tvrtke Philips, svjetski poznate po kućanskim aparatima, televizorima i nogometnom klubu.
Prije nego što je Hrvatska dobila nacionalnu ligu, Philips je zapošljavao roditelje čija su se djeca školovala u klubu za koji su između ostalih igrali Ruud Gullit, Ronald Koeman, Phillip Cocu, Jaap Stam, Ruud van Nistelrooy, Arjen Robben...
PSV je prije četrdesetak godina postao poznat po vrhunskom skautingu, svjetsku reputaciju PSV je stekao kada je iz Brazila doveo dvojicu ponajboljih brazilskih napadača svih vremena.
Romario (1988) i Ronaldo (1994) prve utakmice na europskom tlu odigrali su za PSV.
U nogometnom biznisu davno je postalo jasno da se najviše isplati ulagati u mlade i darovite igrače.
U tom kontekstu nedavni odlasci dvojice malodobnih igrača Rijeke u Dinamo i Hajduk nisu zanimljivi zbog trgovačkih putnika koji obilaze nogometna igrališta nego zbog toga što se naočigled mijenjaju odnosi u hrvatskom nogometu.
Odnosi Rijeke i Hajduka nisu se bitno mijenjali otkada je HNL-a, svaka međusobna utakmica i transfer dižu slične tenzije, posebice otkada je Rijeka postala drugi klub u Hrvatskoj.
Odlasci nekoliko malodobnih igrača Rijeke (braća Maloku, Kovačević, Lazar) u Hajduk u zadnjem razdoblju dobili su medijski tretman adekvatan sportskom rivalstvu između dvaju klubova.
Odnosi Dinama i Rijeka stubokom su se promijenili kada je Damir Mišković počeo određivati sportsku politiku kluba 2012. godine.
Zdravko Mamić postao je pokrovitelj uspona riječkog kluba, njegov je utjecaj u riječkom klubu u jednom razdoblju postao toliko jak da se izgubila granica između sportskog rivaliteta i zajedničkih interesa.
Dovoljno je samo podsjetiti da su dvojica najboljih igrača (Kramarić, Andrijašević) u Miškovićevu mandatu iz Dinama došla zahvaljujući Mamiću.
Miškoviću i Mamiću zajedničko je da se njihova ljubav prema nogometu može izračunati u euro, Franka Andrijaševića zajedno su prodavali dok je trajala borba za titulu prvaka.
Promijenili su se odnosi između Rijeke i Dinama, u zadnjih godinu dana Maro Katinić (16) i Niko Šepić (14) otišli su iz Rijeke u Dinamo.
Nikada se u povijesti odnosa između Dinama i Rijeke nije dogodila takva demonstracija nadmoći, poruka središnjice moći jasna je svima u hrvatskom nogometu!
Dok Mamić ulaže u budućnost, Mišković je postao prošlost!
