Prva finalna utakmica kupa između Rijeke i Dinama završila je bez pogodaka u strogo kontroliranim uvjetima, u takvim okolnostima dvije najbolje hrvatske momčadi u utakmici bez sadržaja pokazale su gdje se otprilike nalazi klupski nogomet kada je u pitanju individualna kvaliteta.
Što se tiče Dinama, zagrebačka momčad bez Brune Petkovića sadržajno izgleda kao prosječni hrvatski prvoligaš natprosječno fizički spreman.
Bez aktivnog Petkovića nema u geometriji igre ove momčadi Dinama ništa nepredvidljivog uz dužno poštovanje prema još samo dvojici igrača Dinama (Baturina, Mišić) više klase.
Kvaliteta najboljih igrača Rijeke u svim utakmicama protiv Dinama uvijek je prvo limitirana fizičkim faktorom, u duel-igri protiv igrača Dinama najbolje se vidi zbog čega nekoliko stožernih igrača Rijeke nije prošlo selektivne procese na Maksimiru.
Što se tiče pristupa, Željko Sopić i Sergej Jakirović očekivano su kalkulirali uoči uzvrata na Rujevici. Obje su momčadi u prvoj finalnoj utakmici više pazile da se ne dogodi nešto slučajno kao što se dogodilo u 93. minuti, kada Mirko Marić nije iskoristio najbolju priliku na utakmici.
Nema to veze sa sportskom (ne)srećom, ni jedan napadač Rijeke ove sezone još nije postigao pogodak iz igre protiv Dinama, Rijeka je u pet utakmica protiv Dinama ove sezone ukupno postignula četiri pogotka (Pašalić/sl. udarac, Pjaca/11m, Selahi, Mitrović).
Tek se u krizi pred kraj sezone počelo uočavati koliko je riječkoj momčadi ove sezone nedostajao klasični prvi napadač, koji pogotkom može odlučiti utakmicu bez šansi kao što su to proteklih sezone redom činili Matija Frigan, Josip Drmić, Antonio Čolak, itd.
Rijeka ove sezone nema igrača prvi vrhu ljestvice strijelaca, najbolji klupski strijelac (Janković/7) izgubio je mjesto standardnog prvotimca u drugom dijelu sezone.
Marić je svakako ostao najveći dužnik pri kraju sezone, pogotkom nije odlučio ni jednu utakmicu zbog čega je doveden iz Monze, tri pogotka postigao je u rezultatski identično uvjerljivim pobjedama (3:0) protiv slabijih protivnika (Istra 1961, Rudeš, Gorica).
Napadač koji je igrao Seriju A dva tjedna prije nego što je debitirao za Rijeku jedino još u uzvratnoj utakmici kupa ima šansu opravdati rejting nekoć najboljega strijelca HNL-a, koji je ove sezone odigrao devet utakmica u Seriji A.
Nisu treneri Rijeke i Dinama krivci za utakmicu bez sadržaja, obojica su samo donekle načinima igre mogla sputati najbolje igrače obiju momčadi da pokažu koliko znaju.
Igrači nisu pokazali ništa što se nije znalo prije finala kupa.
Peta međusobna utakmica između dvije najbolje hrvatske momčadi još je jednom potvrdila da je Dinamo ove sezone postao prvak s jednom od najslabijih momčadi otkada se igra Liga 10.
Poznato je da Rijeka nema najbolje igrače u HNL-u, ali očigledno ima dovoljno kvalitetnu momčad da bi prvi put mogla pobijediti Dinamo u zadnjoj međusobnoj utakmici koja riječku sezonu može učiniti trofejnom.
