Svaki trener ima svoje viđenje igre i igrača, pa je tako i trener Rijeke Matjaž Kek u prvoj utakmici unio neke taktičke i personalne promjene. Neke su promjene uvjetovane promišljanjima, a neke okolnostima.
Primjerice, Vedran Jugović svakako je ugodno iznenađenje u veznom redu, ponajprije zbog trkačkog kapaciteta koji u nastavku sezone nije riječki forte. Jugović je rastao u igri kako je momčad padala, s nekoliko dugačkih trkačkih dionica oplemenio je kvalitetu igre.
Najveću promjenu protiv Intera doživjela je zadnja linija u kojoj su igrala četiri igrača u liniji. U nastavku sezone bivši trener Elvis Scoria (Dinamo) i privremeni trener Srećko Juričić (Istra) protežirali su igru s trojicom stopera, jedinu domaću utakmicu (Cibalia) prije nego što je podnio ostavku Scoria je odigrao s četiri igrača u liniji, zdesna: Mujanović, Knežević, Marić, Čaval. S obzirom na odabir igrača, Scoria je očigledno od bočnih igrača htio dobiti nešto više u napadu nego u obrani.
Kek se protiv Intera odlučio na prirodniji raspored, četiri pozicije zauzeli su, zdesna: Mierzejewski, Marić, Knežević i Škarabot. Iako poljski internacionalac ne igra na jesenskoj razini, odigrao je vrlo korektno. Škarabot je bio slovenski reprezentativac, pa ga Kek dobro poznaje. Izbor dvojice središnjih braniča, Kneževića i Marića, olakšan je suženim izborom.
Uoči utakmice protiv Cibalije u Vinkovcima Kek ima slatke brige u odabiru središnjih braniča, sigurno se vraća Datković (kazna) i vjerojatno Neretljak (ozljeda). Budući da se Marić nametnuo dobrim igrama protiv Istre i Intera, te da iskusni Knežević uživa status nezamjenjivog kapetana, u nastavku prvenstva počinje zanimljiva borba za stoperske pozicije.
Već od utakmice protiv Cibalije novi trener određuje nove kriterije: hoće li na prirodnim pozicijama igrati najbolji igrači ili će se najbolje rješenje tražiti prema pozicijama igrača u svlačionici?
