Nogomet je zadnjih četrdesetak godina najviše evoluirao u dvama baznim elementima: fizici i mentalitetu!
Veća brzina nametnula je drugačije tehničke zahtjeve, svi vrhunski igrači specijalizirani su za velik broj dodavanja i primanja u najbržim mogućim pokretima.
Prije tridesetak godina praktično svaka najbolja europska momčad imala je nezamjenjive pojedince sa zvjezdanim statusima na terenu, danas samo dvije nogometne momčadi u TOP-30 na svijetu ovise o pojedincima koji se u igri ne ponašaju kao zvijezde.
Momčadi Barcelone i Real Madrida presudno ovise o Leu Messiju i Cristianu Ronaldu zato jer se takvi igrači rađaju jednom u sto godina.
Tzv. amerikanizacija ekipnog sporta u Europi traje više od pedeset godina, razvoj nogometa danas počiva na karakterima momčadi kojima su podređene karakteristike najboljih igrača.
Mentalitet uspjeha toliko se promijenio da ni nižerazredne momčadi više ne trpe igrače sa zadrškom u razmišljanju na treninzima, a kamo li u promišljanju zajedničkog cilja na utakmici.
Na nešto nižoj europskoj razini takvo poimanje nogometa u praksi znači da momčad Rijeke nije ni osjetila da najbolji igrač nije igrao protiv Cibalije.
Na početku priprema za nastavak sezone iole kvalitetnija igra Rijeke bila je nezamisliva bez Filipa Bradarića.
Nije poanta uspona ove momčadi Rijeke samo u Bradariću!
U početnoj postavi utakmice protiv Cibalije igrala su trojica igrača koji su došli zimus (Čolak, Grahovac, Leovac) uz napomenu da se jedan (Leovac) od njih vratio u Rijeku pa nema problema s adaptacijom.
Od trojice igrača koji su ušli u igru, samo jedan (Capan) je stigao zimus pa se još uvijek prilagođava.
Dakle, igrači koji su činili okosnicu momčadi protiv Cibalije više ili manje igrali su jesenas u jeku najveće krize u HNL-u.
I svi su slovili kao nedovoljno kvalitetne zamjene za generaciju igrača koji su osvojili prvu titulu prvaka u klupskoj povijesti!
Što se u međuvremenu promijenilo?
Čim su zimus otišli mentalno potrošeni igrači (Gavranović, Vešović, Elez, Mišić, Maleš), promijenio se mentalitet momčadi.
Nakon što je Antonio Čolak početkom ove godine potpisao ugovor, Srećko Juričić smiono je izjavio da Rijeka ima dovoljno kvalitetne igrače za HNL taman da više nikoga ne dovede.
Matjažu Keku takva izjava sportskog direktora sigurno nije dobro sjela, to prije što su Srđan Grahovac i Marin Leovac došli kasnije.
Kek je relativno brzo na početku drugoga dijela sezone dokazao da je Juričić bio u pravu!
Imala je Rijeka jesenas kvalitetnije igrače nego što ih ima ovog proljeća, ali nije imala kvalitetniju momčad.
