U Koprivnici se dogodilo već viđeno! Rijeka je protiv Slavena Belupa odigrala utakmicu bez pogodaka u kojoj je igra pretedenta na titulu prvaka bila slabija od rezultata! Prema običaju sada na red stižu salve opravdanih kritika preporučenih na adresu trenera Matjaža Keka!
Kada zakažu jedan ili dvojica glavnih igrača, analiza neuspjeha može se svesti na imena i prezimena igrača. Ako momčad izgleda onako kao što je riječka momčad izgledala u Koprivnici, posebice u prvom dijelu utakmice, onda je jasno da u pripremi utakmice trener nije dobro odradio svoj posao.
Zašto je riječka momčad ponovo zakazala nakon stanke? Ako se slično dogodilo nakon zadnje stanke prošle godine, kada je Rijeka posustala i izgubila nekoliko važnih bodova, kako je moguće da iskusni trener poput Keka ne osjeti da su glavni igrači tijekom stanke izgubili natjecateljski tonus? U najavi utakmice Kek je hvalio poticajnu atmosferu među igračima većina kojih je u Koprivnici igrala depresivno!
Od petorice reprezentativaca (Vargić, Samardžić, Ristovski, Zuta, Bezjak) u početnoj postavi samo je Roman Bezjak potpuno zakazao u Koprivnici. Najslabije su igrali oni igrači koji su tijekom stanke trenirali s Kekom što znači da momčad u stankama ne gubi tonus zbog izostanka reprezentativaca nego zbog prekida natjecateljskog ritma. Nije problem u mišićnoj masi nego u psihologiji mase!
Prema definiciji psihologija mase je grana socijalne psihologije koja proučava na koji način obični ljudi stječu moć djelujući zajedno! Koliko Rijeka ima običnih igrača kada nema zajedništva ponovo je pokazala utakmica u Koprivnici. Kek očito nije dobar psiholog, dvaput je ove sezone ponovio istu pogrešku! Još uvijek je može ispraviti, posebice ako Dinamo nastavi igrati kao prije stanke.
Ako Rijeka u završnici sezone propusti priliku boriti se za titulu prvaka zbog ovakvog pristupa, Matjaž Kek autorizirat će sezonu 2015/16 psihologijom jednog neuspjeha.
