Prvo treba naglasiti sljedeće: Matjaž Kek glavni je kandidat za trenera Dinama bio prije nego što je Igor Jovićević postao trener Dinama!
Zašto eksperiment s Jovićevićem nije uspio najbolje znaju braća Mamić, Zdravko i Zoran.
Jedno je sigurno, veliki klubovi nikada ne eksperimentiraju s anonimnim trenerima koji uče posao poput Jovićevića, debitanti su u pravilu jedino bivši karizmatični igrači koji su bili treneri još dok su igrali kao Zinedine Zidane.
Zbog situacije oko braće Mamić, Dinamu danas više nego ikada treba iskusni i karizmatični trener koji zna štititi interese nogometa i kluba.
Kek je logičan izbor, slovenski stručnjak tijekom pet sezona na klupi Rijeke izgradio je bezmalo kultni status u hrvatskoj javnosti, postao je jedini Slovenac kojega Hrvati pozorno slušaju dok govori.
O tome kakav je Kek stručnjak govore rezultati, za slovenskog trenera vrijede ista pravila kao i za druge trenere.
Prema promišljanju nogometa Kek odgovara potrebama Dinama u europskim utakmicama, slovenski trener izraziti je natjecatelj koji razmišlja pragmatično.
Keku je rezultat uvijek važniji od dojma zbog čega je svojedobno na klupi Rijeke slovio kao destruktivac koji nikada neće ništa napraviti.
A onda je složio momčad Rijeke koja je postala hrvatski prvak bez stilskih vježbi.
Najveći problem svakoga trenera Dinama je odnos sa Zdravkom Mamićem kojemu ni jedan trener nije dovoljno dobar.
Kek je u velikoj prednosti pred svim protukandidatima, jer u fundamentalnim pogledima na nogometni biznis ima puno više sličnosti s Mamićem nego što bi mnogi mogli pomisliti.
Ako počne dobro, njihova suradnja mogla bi potrajati duže nego što sugerira Mamićeva povijest odnosa s trenerima.
Jedno je sigurno, Kek nikada ne bi iz Dinama otišao kao Nenad Bjelica.
Ne zbog odnosa s Mamićem, nego zbog odnosa s hrvatskom javnošću koju je uvijek umješno držao na svojoj strani.
